Muke po Nebojši

Home

Muke po Nebojši


Sala za press konferencije odjekivala je komešanjem i iritantnim lupkanjem olovaka od novinarske bilježnice kad je Nebojša odlučio zakoračiti u nju. Čuo je da su se svi utišali i sa zanimanjem ga odmjerili.  Nebojša drhtavom rukom iz džepa izvadi žućkasti papirić sa tragovima jutrošnjeg obroka, još jedanput rukom pređe preko ono malo kose što mu je ostalo na glavi i tiho sebi ponovi : „Nebojša, ovaj put nemoj zabrljati !“

Piše : Faruk Ajdinović

 

Noć prije u odajama Milorada Dodika.

Partijski sastanak u SNSD-u. U pozadini dopire veliki hit Braće Bajić – „Ore Mile, pružila se brazda“, dok Milorad Dodik sumnjičavo odmjerava svoje pulene. Najnervozniji od njih je dakako Nebojša Radmanović koji drhturi poput djevojčurka dok strogi pogled stranačke čelične šake ispitivački šara po njemu.

-  Nebojša-  procijedi Milorad, – Onaj skandal sa Cerićem si odradio trljavao. Toliko traljavo da se ono moje blebetanje o referndumu u maju čini kao milost božija. Umalo da nas ovi domaći izadjnici ne provale, a onda bismo bili u.. SDP-u do grla.

U Nebojši nešto poskoči. Znao je da će ga Cerić, iskusni majstor medijskog nadmudrivanja smazati za doručak. Ali predsjednik je kriv. Nezagrijanog ga je gurnuo na megdan Mustafi. Trebao mu je za početak dati nekog njegove “visine”. Onaj ustaša Jurišić mu se činio kao prihvatljiva opcija za oštriti kandže.

-Izvinite mili predsjedniče – prošapta Nebojša,a pogled mu ovaj put pade na Dušanku Majkić koja je uporno i nezainteresirano  grickala slani kikiriki za goste koji je tu još od trijumfalne izborne noći.

- Uredu je Nebojša. Odavno me stranačka obaviještajne struktura izvijestila da si ti u stranci najslabija karika… Hmm.. Kako da ti kažem dovoljno pristojno.. Ovako, da igramo fudbala tebe bih zadnjeg izabrao. – Milorad se počeša po glavi sretan jer je ispao mudar u očima posluge.

Krupna kap znoja otkotrlja se niz Nebojšino naborano čelo. I sam je znao da ga stranački lider i predsjednik svih Srba „ne gotivi“ u zadnje vrijeme, ali ovako direktnu pljusku nije mogao očekivati. U trenu mu napamet padoše sva ona dodvoranja, ulizivanja i umilivanja Dodiku koja je godinama sipao kao iz rukava. Suza mu pade niz lice.

-Obriši suze, mali moj –  ciknu Dodik – To što si loš ne znači da nećeš dobiti novu priliku .

Nebojša osjeti olakšanje kao onda kad mu je njegov omiljeni pas Pujdo preminuo, pa su mu roditelji obećali kupiti novog.

-Zaista, preuvaženi duhovni vođo ?!

Milorad očinski klimne glavom.  Nekoliko trenutaka kasnije Nebojša je brzinom munje pisao naputke – „Održati konferenciju za medije. Raširiti paniku o tome  da je iz Oružanih snaga neko ukrao…“ – i baš u trenutku kad je predsjednik Mićo rekao cifru Dušanka ( još uvijek u potrazi za slanom razonodom ) obori čašu koja se uz cik razbi na mramornom podu. Da, čuo je 11 .000 tona TNT-a. Tako će i napisati ! „Neko je u BiH ukrao 11.000 tona TNT-a. Kakva poslastica“.

 

Predsjedništvo, sutradan

Zadovoljan svojom flimski odglumljenom zabrinutošću Nebojša se zavali u svoj naslonjač. „Take that Dušanka !“ slavodobitno stisnuvši pesnicu ponovo odluta u nikad doživljene trenutke s milim predsjednikom na jahanju podno Kozare koje mu je obećao, a nikad nije ispunio.  I u trenucima kad ga je već savladavao san jeziv zvuk zvonjave telefona razbi iluziju. Pogled na mali, sivi ekran na telefonu. – „Njegovo visočanstvo, predsjednik“- uzdahnu.

- Halo ?! – začu se s druge strane slušalice

- Član predsjedništva nametnute i nevoljene BiH, Nebojša poslušni Radmanović. Vama na usluzi“

- Slušaj Nebojša, puška te ubila ! Opet si zabrljao ! Gori ja kreten što ti dam da išta govoriš u medijima. Samo mi rušiš presonalni i stranački rejting.

- K..kk…kako to ?! – za više Nebojša nije imao snage

- Šta kako ?! – bijesnio je Dodik – Eno ga se NATO oglasio da je 11.000 tona TNT-a dovoljno da podigne uzrak cijeli New York i da toliki TNT na jednom mjestu jednak zgradi trokatnici. A znaš li zašto ?! Zato što si OPET pogrešno rekao !  Ti si, svetoga mi Vasilija, onaj diskeksičar, pa čitaš i pišeš kako te volja. Još sam ti lijepo rekao…

- Ali..

- 11 tona, Nebojša ! Ne 11 000 tona , crn bio dan kad sam ti uz tri poljupca uručio stranačku iskaznicu i poželio blistavu karijeru.  Ovako ispadosmo levati i ti i ja. Ti koji lupaš gluposti o tome kako u Sarajevu postoji zgrada trokatnica izgrađena od suhog TNT-a, a ja koji te tako neupućena puštam pred medije. Još samo fali da nam se sad onaj crveni kmer Zlatko nakači na grbaču i počne guditi o tome kako smo mi destabilizirajući faktor u ovoj tkz. Bosni i Hercegovini. Hvala bogu pa je onaj kreten Bakir na godišnjem. Inače mi ne gine čitavih 60 minuta groznog pilanja.  Debakl, kukala mi tetka !

- Izvin..

- Nebojša ?! – ponovo će Dodik autoritativno – Nećemo preko telefona ! Znaš da su špijuni odavno među nama. Nego ti lijepo kreni put mojih čadora u Republici zauvijek Srpskoj, pa ćemo ovdje da sve rasčistimo lično i personalno.

Još je dugo stezao slušalicu iako je zvuk iz telefonske slušalice podrugljivo pištao – „Tu-tu“ ( a lijepo je predložio da se to promijeni jer srpski narod podsjeća na Tursku ). Ustao je poput vojnika koji se sprema položiti život za domovinu. Dubok uzdah i još par koraka, a onda napusti svoj ugodni i klimatizirani ured i izađe na sparni teheranski zrak.

- „Dušanka je kriva. Ona je stvarala buku. Kako sam mogao čuti. Pogana žena je morala jesti u trenucima kad mi je predsjednik davao najvažniji zadatak.  Nisam ja kriv…“ – u glavi su mu se sudarala opravdanja za predsjednika dok mu se činilo da ga  rečenica – „Vi ste najslabija karika. Zbogom ! “  u stopu prati.

 

 

Cazin.NET

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 17:01

Facebook komentari

Back to top