NOVI DETALJI ISTRAGE O TURKOVIĆEVOJ ORGANIZACIJI: Gašijevi prijatelji Ždrale i Škobo minirali su mezar Alije Izetbegovića!

Home

NOVI DETALJI ISTRAGE O TURKOVIĆEVOJ ORGANIZACIJI: Gašijevi prijatelji Ždrale i Škobo minirali su mezar Alije Izetbegovića!

Suđenje Turkoviću i ostalima teče uz brojne dokaze prikupljene tokom istrage, ali i iskaze svjedoka koji otkrivaju kako je godinama funkcionirao svijet podzemlja, savršeno povezan između BiH i Srbije .

Piše: Dženana Karup-Druško            Dani

Tužiteljstvo je za svjedoka pozvalo i Darka Eleza, koji je o tome početkom godine iskaz dao u Beogradu. Dani donose njegovu izjavu u kojoj tvrdi da je Turković radio za Darka Šarića. Istovremeno, panika u Dnevnom avazu, koji je čak promijenio i koncepciju novine zarad ovog slučaja, stavljajući na drugu i treću stranu nešto što se donedavno zvalo samo – crna hronika, nagovještava da se radi o puno bitnijim činjenicama, čak i strahu utemeljitelja od nastavka istrage. Kad novi detalji budu objavljeni sigurno će podići veliku prašinu u BiH zbog poznatih imena koja su bila uključena i u poslove s drogom i u pojedina ubistva
   
Malo je koji slučaj ustalasao podzemlje, ali i neke druge krugove, i u BiH i u Srbiji, kao što je to slučaj Zijada Turkovića o kome se stalno pojavljuju nove informacije, ko je s kim bio u sukobu, šta se sve planiralo, detalji o nikad rasvijetljenim ubistvima, međudržavnoj “suradnji”, političkim vezama, korumpiranosti u određenim institucijama... Ono što zasad ostaje nepoznanica jeste ko je bio šef Turkoviću, jer teško da je on sam, slažu se svi koji ga poznaju kao i istražitelji u ovom slučaju, za samo nekoliko godina uspio je organizirati grupu koja je mjesečno preprodavala na desetine kilograma droge u regiji pa i šire, “pokrivajući” granice, policiju... i usput uklanjajući sve one koji su zasmetali ili se “šefu” jednostavno nisu sviđali.

 Panika u Dnevnom avazu, koji je čak promijenio i koncepciju novine zarad ovog slučaja, stavljajući na drugu i treću stranu nešto što se donedavno zvalo samo – crna hronika, nagovještava da se radi o puno bitnijim činjenicama, čak i strahu utemeljitelja od nastavka istrage. Kako bi to preduprijedio svakodnevno se na stranicama Avaza može pročitati o hrabrosti i beskompromisnosti tužitelja (ali samo iz ovog slučaja), policijskih službenika i istražitelja (opet iz ovog slučaja), ali i odabranih sudija, koji – ne daj Bože – mogu zatrebati, a koji preko noći postaju heroji, zaštitnici države i interesa Bošnjaka. Da li su neki od njih pokleknuli pred neočekivanom pažnjom koju dobijaju svakodnevno, i pristali da surađuju sa utemeljiteljem zarad “viših ciljeva” nazvanih borba protiv kriminala i korupcije, zasad su samo glasine o određenim telefonskim razgovorima i susretima u tornju. No, da će nastavak istrage donijeti zanimljive detalje, hoće. I tek tada će biti interesantno pratiti kako će utemeljitelj “braniti” one koji se bore protiv kriminala i korupcije.

Sukob sa Elezom Do tada, suđenje po već napisanoj optužnici teče, uz brojne dokaze prikupljene tokom istrage, ali i iskaze svjedoka koji otkrivaju kako je godinama funkcionirao svijet podzemlja, savršeno povezan, recimo, između BiH i Srbije. Dijana Kajmaković, tužiteljica Tužiteljstva BiH, koja je u timu koji zastupa optužnicu, na nedavno održanom ročištu je zatražila da se kao svjedok na suđenju Turkoviću sasluša Darko Elez koji u Srbiji izdržava zatvorsku kaznu. Poznato je da su njih dvojica bili u sukobu, kao i to da Elez zna puno o onome što je radio Turković. Sasvim druga stvar je da li će o tome željeti i javno govoriti.

Od ranije se zna da je Turković nudio Elezu da s njim učestvuje u pljački na Sarajevskom aerodromu, prije nego što je pozvao ekipu iz Beograda s kojom je i “uradio posao”. Osim toga, tvrde Elezu bliski opasni momci, nije im se dopadalo što je Šejla Jugo “pripremala teren u Expressu pišući šta Elez planira po Sarajevu”. Navodno su imali informacije da bi Turković zapalio Q7 korišten u pljački blizu Elezove kuće kako bi policiju usmjerio na njega. Do kulminacije sukoba došlo je kada je Turković, po Elezovim suradnicima, u sve uključio Darka Šarića pričajući mu kako mu Elez smeta po BiH i da u “Sarajevu ne može da radi bijelo od njega”. Nakon toga su, navodno, Turković i Željko Radovanović, zvani Krečo ili Votka, dogovorili da ubiju Eleza.

Anđelko Veljančić, jedan od najbližih Elezovih suradnika, kaže da mu je to poznato i objašnjava: “Lepo su isplanirali samo što se u tu akciju učipalo još par kriminalaca pa je svota izašla na 500.000 eura za Eleza, a trebali su da ga ubiju Milenko Lakić Laki i taj mali Rajko Milovanović što je na Kuli ležao zbog saobraćajke i u sve ga je uveo Isljam Kalender. Znam, jer sam i ja tada bio na Kuli i mnogo sam pomagao Kalenderu kada je trebao da operiše žuč ili šta već. To što govori za Ljubu Badnjara da je lopuža, samo neka Ljuba Badnjar odgovori pošto je tužilac i zašto su ga Đoka Ždrale, Mlade Vasić Mada, Đokin zet stražar u Kuli, Vlatko Mačar i još ih je par bilo, prebili k’o mačku. Jedan od razloga je što me je pustio na vikend i što su me čekali ispred Kule 16-17. 4. 2006., ali se ja nisam vratio jer je Darko imao dojavu da me čekaju da me prevrnu.”

Poznati su mu i Turkovićevi dogovori sa Šarićem: “Zika je kukao i uvjerio je Šarića da Eleza ubiju, jer Zika je i kamat i bijelo radio a veze ’Kreče’ dopiru mnogo dublje nego što se zna. Onda je Ziki jedan čovjek pukao šuplju da je Darko Elez kod Bejbija u stanu na Ali-pašinu Polju jer je preko Damira Marjanovića zvanog ’Dado Crnogorac’ iz Berana, a ležao je u Zenici, trebao da fol uzme nešto od Bejbija. Sačekali su dečka (Bejbija) i ispucali su ga. Bejbi je domaćin i stoji da nije cvjećka, ali nije trebalo to ka njemu, nije imao veze sa nekim akcijama. On jeste naš kolega ali to nije zaslužio.”

Batica koga znam Elezovi prijatelji tvrde da on nikad nije ucjenjivao Tomaševića, vlasnika tržnog centra Tom, već su to, po njima, radili Turković i Đorđe Ždrale i sigurni su da je Turković ubio i Sinišu Petrića zvanog Zenica, koji je rođen u Zenici, a bio je pripadnik Magdine grupe i ležao je 12 godina u zatvoru Istok/Dubrava na Kosovu. Kao i Elvira Ahmetspahića, što je, kažu, prikazano kao samoubistvo. Povezuju ga i sa organizacijom ubistva izvjesnog Petrovića iz Bratunca (bio suvlasnik autobuske stanice) koji je likvidiran u Golfu.

O onome što zna vezano za Turkovića, Darko Elez je saslušan u Beogradu 17. februara ove godine: “Pre svega da objasnim da sam ja za okrivljenog Zijada Turkovića u kriminalnim krugovima i ranije čuo. Imao sam informaciju da je u dobrim odnosima sa Đorđom Ždralom koga smatram neprijateljem, i da je je umešan u ubistvo Taiba Torlakovića iz Sarajeva, pa kada mi se neko, a više se ne sećam ko, obratio u ime Turkovića sa predlogom da izvršimo pljačku transporta novca u Cargo centru Međunarodnog aerodroma u Sarajevu u leto 2007. ja sam ga glat odbio. Napominjem da se ja sa ovim posrednikom nisam sastao samo jednom u Beogradu, nego dva-tri puta, jer kada mi je ponudio da ja odradim pljačku, prosto nisam verovao da je uopšte moguće tako nešto uraditi, ali mi je taj posrednik kazao da će njega Turković da odvede na Aerodrom i da ga uputi u detalje plana kako to treba izvesti. U ovim razgovorima koji su vođeni nakon što je sa Turkovićem bio na Aerodromu, on mi je u detalje objašnjavao plan pljačke i saopštio mi je da je on bio u Cargo centru Aerodroma u Sarajevu, da ga je celog prošao i da ga je u taj centar uveo neki, mislim policajac državne Granične policije.

Negde oko dva meseca kasnije od pomenute ponude neko me je zvao telefonom iz BiH i javio mi da je izvršena ta pljačka i da je tom prilikom odneto 2.000.000 bh. maraka i da su mene optužili da sam ja to uradio. Tada sam sa govornice u Beogradu, gde sam živeo, pozvao službenika policije Vahidina Šahinpašića i u tom razgovoru mu saopštavam da ja sa tom pljačkom nemam nikakve veze, da je meni nuđeno da to uradim i da mi je ponudu dao Zijad Turković.”

Nema oprosta nikom, ni u zemlji
   
Specijalni sud u Beogradu osudio je Eleza na devet godina zatvora kao organizatora kriminalne grupe koja je, kako je dokazano, 2009. na teritoriji Srbije i BiH trgovala drogom, vršila iznude i druga krivična djela. Elez koji iz Beograda prati sve što se dešava u Sarajevu poručio je svom prijatelju Anđelku Veljančiću: “Budi gospodin, gledaj svoja posla, nikog prvog ne diraj, a ako tebe neko dirne bez razloga ja u svoje ime mogu da kažem da će mu biti mala Bosna i Hercegovina. Zato, molim te, vodi računa da ne dođeš u neki problem, ti znaš da sam ja ograničen i da kod mene nema oprosta, pogotovo kad nekog volim i poštujem, a u ovom slučaju si to ti. Proći će ovo, mladi smo, pa bolan, brate, ništa večno nije trajalo, samo ovo je velika škola, rade nam o glavi ljudi za koje nikada nismo čuli, a kamoli im nešto uradili. Nema oprosta nikom pa kad bi u zemlju otišli. Pozdravi Gašija operativca i reci mu nek’ bude meni zahvalan što je sad s tobom tu. Družio se s pogrešnim ljudima, a i sam vidi kako su ga upustili. Gdje je on, a gdje su oni? Imam ja s njim o svemu da pričam...”
   
Dogovor Drašković –

Jedan od učesnika pljačke bio je izvjesni Batica. Na pitanje tužioca da li mu je poznat, Elez je odgovorio: “Ja znam jednog muškarca čiji je nadimak Batica, on je iz Beograda i 2006. je trebao mene da likvidira po nalogu Đorđa Ždrale i Slaviše Bilinca. To je Batica koga znam.”

Ubistvo iz osvete Elez je ispričao i da je Turkovićeva supruga preko svojih novina njega optuživala za brojna krivična djela i ubistva za koja će se kasnije ispostaviti da ih je počinio upravo Turković, i zbog toga ga je početkom 2009. nazvao: “Pričali smo nekih 20 minuta i tom prilikom se posvađali pošto sam ga ja pitao, ako već radi to što radi, zašto onda trpa mene kad sa tim nemam blage veze. On je počeo neku priču, da se pravda, što je mene još više iznerviralo pa sam ga upozorio da mi na oči ne izlazi. Kasnije sam čuo da Služba bezbednosti BiH ima snimak tog našeg razgovora. Nakon ovog razgovora počele su da mi stižu informacije iz Sarajeva, iz tog kriminalnog miljea, da Turković sprema likvidaciju mojih drugara koji tamo žive. Da te informacije nisu bile rekla-kazala pokazala je činjenica da je nakon toga u Sarajevu pokušao ubistvo mog dobrog druga Dragana Perišića zvanog Bejbi koji je srećom ostao živ, iako je u njega ispaljeno osam metaka i to s leđa. To je bio moj drug iz djetinjstva, ali sa mojim poslovima, da ih tako nazovem, nikakve blage veze nije imao. Od nekih ljudi koji su bili bliski Turkoviću, a koji su bili dobri i sa mnom, dobio sam informaciju da planira likvidaciju mojih dobrih prijatelja, a kasnije i informaciju da je preko Darka Šarića pokušao da organizuje i moje ubistvo u Beogradu. Razlog ovakvog njegovog ponašanja leži u činjenici da se Turković mene plašio.”

U iskazu Elez priznaje da je ozbiljno primio tu informaciju jer “sam već od ranije iz kriminalnih krugova znao da se Turković bavi prodajom kokaina na području BiH i da radi upravo za pomenutog Darka Šarića.” Ispričao je da je nakon prvog imao još nekoliko razgovora s Turkovićem, ali da je nakon tog prvog razgovora “odmah obavestio sve prijatelje u Bosni i rekao im da se Turković prati. Potom sam dobio informacije da se tu večer pred njegovom kućom okupilo desetak džipova pa sam zaključio da se uplašio, a kasnije sam saznao da su tu večer i doneli odluku da me likvidiraju. Kasnije je u sve uključen Darko Šarić.”

Na pitanje tužitelja Elez kaže da je i on čuo da je Turković likvidirao Emira Hodžića iz Mostara i to iz osvete jer se “Turkovićeva žena švalerala sa Hodžićem”. Elez je na kraju tražio da doda nešto oko pokušaja ubistva Perišića: “Turković je sa svojim ljudima pokušavao da ovaj slučaj zataška u policiji u Sarajevu i da odgovornost prebaci na Perišićevog šuraka, pa je taj dečko kasnije zaista i uhapšen. Nisam znao čime se Turković bavi, nije me interesovalo, ali kad je krenuo na mene počeo sam se raspitivati i saznao sam da radi za Darka Šarića, da trguje kokainom i da snabdeva BiH, čak se pričalo i Hrvatsku.”

Novi dokazi Otkrivaju se i novi detalji oko ubistva Mladena Čehe i Marjane Kovačević, koji su likvidirani u klasičnoj sačekuši, pored Sarajeva, na putu prema Jahorini. I sa ovim ubistvom Elezovi prijatelji povezuju Ždralu, Govedaricu, Škobu i Lakića: “Boris Govedarica je taj dan krenuo iz vikendice svog punca s Jahorine. Njega i Škobu je jedna osoba dovezla do Passata Karavan 5 i krenuli su. Sa Čehom se posljednji telefonom čuo pokojni Bili. Ubili su Čehu i Marijanu, a poslije ubistva je Škobo otišao na Pale, žena ga pokupila, a ostali su pokupljeni s Golfom 2. Laki je sklonjen na sigurno dok su poslije ubistva Đoka, Boki i Mladen Ždrale ušli u Sport caffe kod Čarlame i gledali na televiziji je li Čeha preživio: u tom ubistvu im je pomogao službenik CJB-a Istočno Sarajevo, Nešić koji je kum Borisa Govedarice, a tada je vozio crnog Golfa 5.”

Miljana Marinkovića, tvrde ovi izvori dalje, (što su istražitelji u međuvremenu uspjeli i dokumentirati), ubio je Lakić sa još dvije osobe, od kojih je jedna živa, a druga mrtva. Kao razloge navode to što je Marinković preuzeo veliku odgovornost jedne političke partije iz RS-a oko izbora na potezu od Lokanja do Zvornika i to što se “upetljao” oko privredne jedinice “Kamenolom” u Drinjači u Zvorniku. Marinković je, objašnjavaju, “bio spreman fizički i bavio se obezbjeđenjem jedne poznate folk pjevačice iz Beograda”. Tvrde da je Milenko Lakić sve to morao da radi po naređenju Đorđa Ždrale i Borisa Govedarice, koji je ubijen kasnije: “Đoka nije taj koji će ubiti i gledati u oči žrtvu, a kada Laki ubije onda mu Đoka kao paščetu da 5.000 KM.”

Već odavno je jasno da istražitelji nisu raskrinkali opasniju zločinačku organizaciju od Turkovićeve, ali malo ko je mogao znati šta će sve ta istraga otkriti. A još uvijek traje i otkrivaju se novi detalji koji će, kad se napokon objave, podići veliku prašinu u BiH zbog poznatih imena koja su bila uključena i u poslove s drogom i u pojedina ubistva.

Veljančić, pak, kaže kako zna da je Muhamed Ali Gaši uveliko dilao heroin i pripremao ubistvo Ljuljija Krasnićija sa Vlatkom Mačarom:

“Pa nije pokojni Boki sa nama pare trošio nego je sa njima hadžijao dok nisu Vicenco Coppolla i Raffi Gregorian rekli: ’U boks!’ Neka Zlatko Miletić kaže, to nije tajna, da je do Gašija došla informacija da treba biti ubijen, tada je bio aktuelan jedan kriminalac iz Istočnog Sarajeva, a Vlatko Mačar je trebao da ga servira. Njegova je glava plaćena kao i Đokina. Gaši je upetljan u ubistvo Ramiza Ćele i još jedan čovjek, isto je u zatvoru, a meni je nudio da ubijem tužioca Čavku i advokata Mirzu Kovača iz Sarajeva jer je njegov potrčko Mirso Krasnić molio Mirzu da kaže Čavki da želi da sarađuje i sve je i ispričao. Ali nije do kraja.

Vidi se kolika je veličina, slikao se pored tabuta rahmetli Alije, a njegovi veliki prijatelji Đorđe Ždrale, Jovan Škobo i Miki digli su u zrak Alijin mezar, to i ptice znaju. Đokin čovjek Boki je ubio Ljuljija Krasnićija, nisu Darko Elez i naši to uradili. Gaši je bio prisutan kada su moju bivšu ženu Đoka i njegovi silovali, neka kaže to kako ju je silovao i tjerao da bude svjedok u njegovu korist u ubistvu Ramiza Delalića. Ta velika ’dama’ je Dragana Bašić, iako nije vrijedna pomena. Neka kaže Gaši koju ulogu u njegovom životu ima čovjek po imenu Fabijan, Albanac iz Makedonije. Gašija nisam nigde nikad spominjao do pre mesec-dva a sada sam na raspolaganju svim bezbedonosnim službama po pitanju Gašija i život ću dati, neću odustati. Meni spominje familiju i preti tom ’besom’ šiptarskom, pa ako je toliko moćan što Ramiza ne ubi Šiptar nego Srbin i to za 30-50 hiljada eura, i za to mu je ostao dužan pare. Neka se Gaši zahvali Elezu što je živ.”

Darko Elez, zatvorenik u Srbiji

 Ždrale

Lakić je ubio jedinog svjedoka Arkanovog ubistva
   
Osim novih detalja oko ubistava s kojima se povezuje Turković, pojavljuju se i informacije o drugim ubistvima za koje nikad niko nije odgovarao. Od sugovornika koji je potpisao svoju izjavu, ali nas zamolio da njegovo ime zasad ne objavljujemo, saznajemo sljedeće: “Milenko Lakić je na Novom Beogradu ubio Vojislava Jekića ispred caffe bara Kontakt u ulici Džona Kenedija 10F. Lakića su tada u Beograd dovezli Đorđe Ždrale, Boris Govedarica i Miroslav Škobo sa Mačarovim sivim Audijem A6 836 T076. Laki je prišao Jekiću dok je ovaj izlazio iz crvene Mazde 626. Jekić ga je pozvao na piće i on je rekao: ’Hoću’, ali čim mu je okrenuo leđa Laki ga je upucao u potiljak pred punom baštom u kafiću, na svega dva do četiri metra od gostiju. Posao je dogovorio Andrija Drašković sa Đorđem Ždralom dok su sjedili u jednom objektu na Baščaršiji u Sarajevu. Razlog je bio taj što je Jekić bio jedini preživjeli svjedok kada je Interkontinentalu 15. januara 2000. ubijen Arkan.”

DEPO PORTAL/a.k.

Objavljeno: Pet, 09/12/2011 - 10:49

Facebook komentari

Back to top