Pogledaj dom svoj “anđele”

Home

Pogledaj dom svoj “anđele”


Bljeskaju hiljade foto aparata, milioni ljudi sa sjajem u očima prate veliku filmsku divu koja im se osmjehuje i maše dok korača crvenim tepihom, pa ipak, na licu joj se vidi tuga. Nije mogla na prijem dovesti svog ljubimca, svog malog psića koji je ovih dana pod stresom pa je morao biti podvrgnut tretmanu u velnes hotelu za pse.

Piše: Bekir Bajramović

A tamo negdje daleko, vreli vjetar podiže crvenu prašinu, prekriva male stope u crvenom pijesku somalijske pustinje, prekriva malo, od gladi sklupčano, beživotno tijelo somalijskog djeteta. Nema više životnog sjaja u očima koje su svijet tek ugledale. Umiru djeca pred očima nagizdanog svijeta, važnije su nam nakinđurene svjetske gluposti i marketing koji služi da bi mi plaćali tuđe luksuze i udobnosti. Prekriva vreli vjetar prašinom ljudske oholosti, hiljade malih, sklupčanih, beživotnih tijela dok nekakav ćuko slavne dive loče posebno mlijeko prerađeno baš za potrebe njegovog osjetljivog organizma. Jer to je normalno, tako mora biti, pa zar bi smjelo biti drugačije? Da smo drugačiji, kako bi nam se samo vanzemaljci smijali, sigurno bi se pitali: kakve to dvonoge životinje vladaju na ovoj planeti kad neće da kupe ćuki dijamantsku ogrlicu vrijednu nekoliko stotina hiljada dolara?

Ili, šta bi mislili o nama kad se ne bi krvili za karte, kad ne bi bili spremni dati posljednju paru samo da odemo vidjeti neku gologuzu dok joj iz silikonskih usta izlaze „umilni“ zvuci srceparajuće pjesme: “Go,go,zabij go…moj mali Messi, haj me protresi..“, ama daj ‘vamo ulaznicu ne pitam kol’ko košta, ma gdje ćeš tako nešto propustiti? A i ne smijemo, zbog ravnoteže među takvim zvi’zdama. I još kad bi se uspjeli uslikati s takvom zvi’zdom, ma dali bi mi zadnju paru. Ih, kakva bi faca bio kad bi na nekoj od društvenih mreža objavio takvu fotografiju, kako bi svi zavidjeli, svi bi mi htjeli biti prijatelji.

Šta će na zidu apel za pomoć somalijskoj gladnoj djeci, pa to je tako daleko?
Milioni ljudi širom svijeta plaćaju da vide sliku bebe slavnog bračnog para dok bebe Somalije umiru od gladi. Pa zar se nije s tim novcem mogla kupiti bar čaša običnog mlijeka za gladnu bebu na drugom kraju svijeta, ne onog posebnog koje svi mi kupujemo gospodskim psima, već čaša običnog mlijeka, za običnu somalijsku gladnu bebu? Ne, ne smijemo pokazati slabost, napašće nas vanzemaljci ako vide kako smo slabi. Moramo zbog sigurnosti planete ostati dosljedni onome što moderni svijet od nas traži, ne smijemo dopustiti da kič umre. Zar da se mijenjamo zbog „nekoliko“ djece koja umiru od gladi? Zar da propustimo jedan koncert, ko zna kad će zvi’zda opet doći?

Neće se vanzemaljci smijati nama, dvonogim oholim životinjama koje vladaju na ovoj planeti, najgoroj vrsti od svih. Možda će jednom čovjek pobijediti oholu životinju u sebi, možda mu tada neće biti svejedno što djeca od gladi umiru. I tada ćemo shvatiti da nije bilo vanzemaljaca, da nam niko prijetio nije, da smo zato jer smo htjeli ovakvi bili. Kad zadrhti srce nad svim onim humkama koje vreli vjetar crvenom prašinom prekriva, ostaće samo pitanje: zašto nismo ništa poduzeli, zar nismo mogli na vrijeme biti ljudi?

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:58

Facebook komentari

Back to top