Regionalno udruženje ” Sove Krajine” apeluje za pomoć veteranu rata Alibabić Bahrudinu

Home

Regionalno udruženje ” Sove Krajine” apeluje za pomoć veteranu rata Alibabić Bahrudinu


 

Regionalno udruženje ” Sove Krajine” općinska organizacija Bihać pokrenula je akciju za prikupljanje sredstava za ugroženu porodicu Alibabić i liječenje veterana rata Alibabić Bahrudina kojem je potrebna  hitna operacija oba oka.

Veteran; Alibabić Bahrudin iz MZ Srbljani općina Bihać je gotovo oslijepio na jedno oko, dok na drugo oko vidi svega 15 % kako nema osiguranja bolnica u Bihaću ga je otpustila na kućno liječenje.

Na zahtjev supruge Vesne koja obilazi institucije općine Bihaća i Kantona obratila se i ovom udruženju sa ciljem da se pomogne njenom mužu. Udruženje je formiralo komisiju koja je obišla oboljelog veterana Alibabića i utvrdila slijedeće:

-          Da četvoročlana porodica Alibabić živi u inproviniziranom i neuslovnom dnevnom boravku  u zakupu kuće  u kojem vlaga uzima posebano svoj danak.

-          Da nema priključenu struju u kući, da porodica noću živi u mraku.

-          Da malodobna djeca Amina i Amel nemaju  svoju sobu i  prostor za učenje.

-          Da je majka djece i supruga veterana Alibabića, Vesna  nezaposlena i kao takva jedina se brine o toj porodici.

-          Da su zalihe od 2 metra ogrijvnog drveta nedovoljne za predstojeću zimu.

-          Da nemaju sredstava za kupovinu odjeće i obuće djeci , kao ni za namirnice hrane.

-           Da oboljeli veteran Alibabić leži u dnevnom boravku svoga neuslovnog doma i da mu je potrebna svaka njega i pomoć u kojem mu najviše pomažu supruga Vesna kao njegova malodobna  djeca.

Alibabić Bahrudin je stekao status veterana u 502 Bihaćkoj Slavnoj brigadi. Od početka rata angažovan je na svim ratištima u Regiji Krajine. Po završetku rata sam bez pomoći društvene i političke zajednice obnavlja svoju ratom oštećenu kuću, te useljava prizemlje kuće  zajedno sa svojom ženom i djecom. Bahrudin je dobar kućni majstor i moler snalazio se privatnim radom radeći  kod prijatelja i drugih u popravci i renoviranju stanova i domaćinstava, mnogima je pomogao svojim radom bez ikakve naknade kome je ta pomoć  bila potrebna, na taj način preživljavao i hranio svoju porodicu.                                                                                                                                                            Struju u svojoj kući nema. Kao mnogi uspio sam priključiti struju samo na urbanističku saglasnost ali dozvole još uvijek nemam  kaže Alibabić,  jer  to puno košta. 2002 godine došli su mi iz elektroprivrede Cazin i isključili struju obzirom da nisam uspio rješiti građevinsku dozvolu. Ljut na takav postupak elektroprivrede Cazin , priključujem se na niskonaponsku mrežu ali nedugo zatim radnici elektroprivrede došli su, te uz asistenciju policije  sve kablove  uništili od kuće do njihove mreže. Pismeno su me obavjestili  da zbog samovoljnog priključenja na mrežu moram platiti 4.800 KM, od tad sam i zvanično bez struje. Urbanistićka saglasnost za njih više nevrijedi, valjda je to tako što se nalazim na području druge općine a zona odgovornosti je općina Cazin. Ministarstvo za boračka pitanja USK pismeno je tražila priključak za mene ali bezuspješno.

Izgubio sam snagu i volju za životom kaže Alibabić, protiv institucija države koja radi nepravedno nemogu ništa učiniti. Na  to sve mrena, gotovo sam oslijepio, prvo na jedno oko u cjelosti a na drugo oko vidim samo 15%. Dobio sam i šećernu bolest, povišenu masnoću u krvi, povišene trigliceride, noge mi konstantno hladne nemogu da ih zgrijem. Izmrznuo sam u ratu i ležanjem po nekoliko sati na snijegu, ledu i cjelodnevnim boravkom u hladnim tranšeima i zemunicama.

Najgore mi je kad moram do WC-a, mogao sam donedavno  sam ali više ni to ne mogu. Nekad moram zvati djecu da mi pomognu a to mi je tako teško i nezgodno.  Mala Amina je drugi razred srednje škole dobar je učenik a dok Amel  je  šesti razred osnovne škole. Obadvoje putuju 12  kilometara u jednom pravcu  prema Bihaću. U zadnje vrijeme mali Amel kaže da često nema za sendvić u školi a da mama Vesna teško nam nabavi mjesečne karte.

Volio bi imati svoju sobu kao i svi moji vršnjaci, da imam struju, kompjuter i internet da se dopisujem sa svojim drugarima, govori Amel.  Samo za operaciju oba oka veterana Alibabića  koštala bi preko 7000 KM  plus troškovi liječenja, lijekova i pripreme za operaciju što baš i nisu mala sredstva za ovu porodicu. Jedino sam  pomoć dobijao od ministarstva za pitanje boraca u skromnim iznosima 400-500 KM i to je sve.

Predsjenik udruženja  ”Sove Krajine”  Bajrić Senad  pismeno  će se obratiti elektrodistribuciji Cazin i ministrstvu za pitanje boraca USK sa molbom i zahtjevom da se priključi struja porodici Alibabić. Troškove u iznosu kazne od 4800 KM za samovoljno priključenje na mrežu tražimo da  se otpišu, jer je od 2002 godine i zakonom izvršena zastara tog nepravednog  potraživanja. U koliko se to ne desi  ovo udruženje će poduzeti i druge možda nepopularne korake kako bi svijetlost ugledala mračnu kuću porodice Alibabić.

”Sove Krajine” koristimo ovu priliku da putem elektronskih i pisanih medija  pozovemo nadliježne  institucije USK, načelnika općine Bihaća i građane USK kao i  građane BiH u dijaspori  da pomognu oboljelom  nezaposlenom veteranu i socijalno ugroženoj porodici Alibabić.

Kontakt udruženja; tel              +387 61 774-782       / fax +387 37 531-154 / email [email protected]

 

U  Bihaću dana 06.12.2011.godine                                                                                                                               Predsjednik udruženja za Regiju Krajine

                                                                                                                              Bajrić  Senad

 

 

Krajiski info portal-KIP.ba

Objavio: Čet, 08/12/2011 - 17:49

Facebook komentari

Back to top