S kraja Amerike do Bosne i Australije za par minuta

Home

S kraja Amerike do Bosne i Australije za par minuta


Iz centralne Amerike od grada Chicago, IL do drzave Washington koja se nalazi na krajnjem sjeverozapadu Amerike treba preci preko 2.000 milja (oko 3.000 km). U svakoj prilici kada idem tim pravcem na zapad ili sa zapada koristim medunarodni auto put I-94 koji se proteze paralelno stotinjak milja ispod kanadske granice.

U drzavi Minnesota se spaja u auto put I-90 koji zavrsava na Pacific Oceanu u gradu Seattle. Iako je vruce ljetno vrijeme u ovim bespucima kroz drzave Wisconsin (290 milja), Minnesota (260 milja), Nort Dakota (350 milja), Montana (700 milja), Idaho (70 milja) I Washington ( 300 milja),  osjeti  se prijatna svjezina vazduha na kojeg uticaj imaju strujanja zraka sa ledenog sjevernog pola I planina susjedne nam zemlje Canade. Pejzazi,  koje sijeku dvije trake sirokog auto puta u jednom I dvije u drugom pravcu, a ponegdje I  tri, su predivni I tokom ovog putovanja vidi se sve.   Ravnice I valovita brdasca ukrasena zelenilom I sumama, te prelijepe farme u Wisconsinu na cijim nepreglednim pasnjacima pasu krave svakojaki pasmina i daju mlijeko iz kog se spravlja cuveni viskanzijski sir. Kroz drzavu Minnesotu uzivas gledajuci na stotine od desetak hiljada bistri I mirni jezera koje ima ova drzava.

U Nort Dakoti, drzavi povrsine 68.976 skverni milja (17-ta u U.S.A.),  su nepregledna prerijska prostranstva od ulaza sa istoka I grada Fargo na auto putu dugom 350 milja koji je haman pa ravan, kao da su ga projektanti lenjirom nacrtali. Prolazi se jos samo kroz veci grad Bismarck koji se razvio na obalama skoro pa najduze sjevernoamericke rijeke Missouri, ciji tok je kraci samo za 53 km od najduze sjevernjacke rijeke Missisipi koja ima 3.779 km vodenog toka. U Nort Dakota nema vise veci gradova uz auto put. Sva drzava broji 636.677 stanovnika (48 po redu), a imam informaciju  da ovdje zivi jedna nasa familija, tacnije osoba sa prezimenom Pajazetovic iz Kladuse, sto cu pokusati utvrditi kasnije kad bude vremena i prilike za to.   Na ulazu u drzavu Montanu koja ima povrsinu 145.552 skverni milja (cca 381.000 km kvadratni I 4. je u Americi) I 935.670 stanovnika (44.), odmah je primjetno da se mijenja pejzaz. Prerije se tope u valovita pjeskovita brda, zatim stijenovite planine I one obrasle vecinom borovom sumom,  izmedu kojih se provlaci auto put koji je jedini od istoka prema zapadu drzave. U covjeku se stvara osjecaj ogromnog prostranstva u kojem je covjek mala individua koja vidi samo nebo iznad sebe, u kojem je jedini izlaz prema slobodi.  Kroz vecinom planinske klance I kotline vijugaju-preplicu se siroki auto put, rijeka, pruga I ponegdje obicna pomocna cesta. Najveci planinski vrh u drzavi je  Granite Peak sa 12.799 fita (3.800 m), glavni grad Helena, a najveci Billings.

 

Rodno mjesto cuvenog Dzon Vejna - John Wayne

Prvih 250 milja u Montani nema niti jednog grada,  sve do spajanja auto puta I-94 u I-90 gdje se razvio Billings na obalama rijeke Yellowstone. Dalje slijede Bozeman, Belgrade, Butte, Missoula, I …nema vise. Jeste bas, Belgrade, a ne Beograd. Mislim da su ga oformili nasi zemljaci porijeklom iz Beograda, ispod Kalemegdana I sa usca rijeka Save I Dunava, koji su u Ameriku doseljavali I prije prvog I drugog svjetskog rata. Da bi olaksali nostalgiju za rodnim zavicajem nadjenuse gradu ime koje ce im ublaziti zal za ostavljenim I dalekim. Oko grada Belgrada su velike planine Rocky Mountain, Big I Little Mountains,  na cijim obroncima se primjete citava brda  iskopina (pijeska I zemlje) najvjerovatnije iz okolni rudnika. Montana ima velika rudna bogatstva zlata, srebra I cinka. Ispred I iza grada su primjetnije nego inace farme konja po kojima galopiraju pastuvi razliciti trkacih pasmina, sto odaje utisak da je u ovim ogromnim prostranstvima konj bio I ostao cijenjena I postovana zivotinja, bez obzira na najnovija moderna auta, limuzine I kamione. U ovom podrucju su dva zanimljiva prirodna fenomena. Preko vrhova planina Rocky Mountain koje se protezu iz Canade, preko Montane, Wyominga, Colorada I do granica New Mexica proteze se tzv. Continental Divide (kontinentalna razlika) koja pola sjevernoamericki continent na dvije polovine: zapadne obronke sa kojih slivovi voda iz jezera I rijeka idu u Pacific Ocean, te istocni teritorij sa cijih padina vode odlaze u Gulf of Mexico (Meksicki zaliv) I Atlantski Ocean. Na obroncima planina Rocky Mountain, nedaleko od grada Belgrada u predjelu Confluence of Gallatin I Madison River formira se I pocinje tok rijeke Missouri koja se nakon toka od 3.726 km ulijeva u rijeku Missisipi kod grada St. Louis u drzavi Missouri. Rijeka Missisipi dalje nastavlja tok, te u drzavi Louisiana (koja je kupita od Francuske) kod cuvenog grada New Orleans se ulijeva u Gulf of Mexico. Ukupan tok rijeka Missouri, sa ulijevanjem u Missisipi  (do usca u Meksiskom zaljevu) je 5.970 km, sto cini treci po velicini rijecni tok u svijetu poslije rijeke Nil  u Africi (6.690 km) I juznoamericke rijeke Amazon (6.296 km). Prelaskom preko jednog malog dijela drzave Idaho (70 milja), poslije planinskog prevoja na planini  Bitteroot Range, auto put vijuga pored prelijepog jezera I grada Coeur d’Alene. Inace,  jezera I rijeke na sjeverozapadu Amerike su toliko bistre da se golim okom vidi kamenje na dnu, a uredeni stajalista za turiste I ribolovce ima nevjerovatno mnogo. Ovih planina se rado sjetim jer sam prije nekoliko godina, u rano proljece ovuda vozeci se sa svojim suvozacem Velom Miskic bio stao da uslikam medvjeda koji se izgleda bio probudio iz zimskog sna, te u potrazi za hranom spustio se do auto puta. Kad je medo primjetio da ga slikam, krenu prema meni polako gegajuci se. Ne znam ja sta on hoce, ali znam dobro sta ja necu. Necu susret sa njim,  ni miroljubiv niti neprijateljski. Uletim u kamion, doda gascinu I  “bijela lajka” otutnji uz brda, a medvjed osta sa svojim mladuncadima gledajuci za nama.

Ulazim u Washington. Ne, nije ovo Washington District of Columbia ili Washington D.C.  (koji je na istoku Amerike, I ima samo 61 skvernu milju povrsine, 550.521 stanovnika) gdje stoluju “vladari svijeta”. Tamo putuju “jahaci magle” I njihove sluge, a ja obicni smrtnik sam usao u WASHINGTON-krajnju sjevrnoamericku drzavu. Ona se cijelom svojom duzinom  prostire ispod kanadske granice, premjera je otprilike 300 x 270 milja, sto daje povrsinu drzave od 66.544 skverne milje (20.). Stanovnika ima 6 miliona  (14.) od kojih je tri miliona radno sposobno. Glavni grad je Olympia, a najveci Seattle,  kojeg kao I cijelu zapadnu obalu Washington drzave zapljuskuju vode Pacific Oceana. U ovaj okean se ulijeva velika rijeka Columbia, koja iz Canade u ovu drzavu ulazi na krajnjem sjeveroistoku, valja se dolinama I kotlinama do samog juga drzave kod Tre city (Pasco, Richland I Kennewick), te daljim tokom do Pacific Oceana kod gradova Portland I Vancouver pravi prirodnu granicu izmedu drzava Washington I Oregon. Najveci planinski vrh u drzavi je Mount Rainier na planinama Cascade Range, sa 14.410 fita (cca 4.200 metara), nedaleko od grada Seattle. Od Oregonske granice I grada Portland vodi savremeni medudrzavni auto put I-5 (koji ide sa krajnjeg americkog juga od kalifornijskog grada San Diego), te preko gradova Olympia, Seattle , Bellingham, …nastavlja dalje prema sjeveru I kanadskom gradu Vancouver. U Vancouveru zivi moj komsija iz Podzvizda, Enes Delanovic sa svojom suprugom. Kad bi dalje nastavio putovanje prema sjeveroistoku Canade, nakon otprilike 1.000 milja bi ponovo usao u najvecu americku drzavu Alasku,  koju je Amerika kupila 1959.god. “od ruskog cara za tri cupa dukata”-kako u sali kazu amerikosi. A u stvarnosti, Alaska je placena Rusiji 7,200.000.00 dolara, sto je 2005.god. imalo vrijednost otprilike 90,750.000,00 dolarcica. Rusi su imali kontrolu nad teritorijem Alaske od 09.aprila 1867.god., a prodali su je zbog tadasnji svojih komunisticki financijski teskoca (nisu uspjeli pokoriti Titinu Yugu)  I straha da englezeri nebi ovladali ovom teritorijom koja je bogata zlatom, srebrom, bakrom, platinum, olovom, ugljom, uranijem, naftom, plinom, ribom, itd. Alaska je arkticka drzava I sa povrsinom 571.951 skverni milja je najveca americka drzava. Ima ukupno  stanovnika 663.661 (47.): eskimi, aleuti, indijanci, bijelci, crnci. Najveci grad je Anchorage, a glavni je Juneau. Najveci planinski vrh je Mount Mc Kinley sa visinom 20.320 fita (preko 6.000 m).   Alaska je opasana sa nekoliko okeana I mora: Atlantic Ocean, Bering Sea, Arctic Ocean, Beaufort Sea. Nedaleko od Alaska drzave je International Date Line (medunarodna datumska linija),  gdje se dodiruju Alaska I Russia Time Zone (+12 & – 12), koje se inace racunaju od londonskog Gingrica (izgleda da je tu centar svijeta). I eto kad bi dalje krenuo preko veliki prostranstava nekadasnjeg SSSR-a: Rusije I bivsih ruski drzava, Rumunije, Srbije,  dosao bi iza leda Europi, svom rodnom zavicaju u Bosni& Hercegovini,  u kojem nisam bio punih 12 godina – dvanaest godina. Sijedim na obali okeana koju zapljuskuju uzburkani valovi Pacifika, sto u naletima stvaraju cudnu sustajucu muziku. Pjenusava slana voda mije I poravnava sitni pijesak, u kom se jos naziru obrisi stopala kupaca koji su otisli sa plaze. Milujem rukom kamen sto na njemu sjedim,  koji je s jedne strane prekriven zelenom mahovinom zbog velikih padavina koje su skoro svakodnevne u Seattlu. Pogled mi puca preko uzburkani valova okeana, koji se u dalekoj daljini spajaju sa ne normalno bistrim svijetlo plavim nebom bez I jednog oblacka. Napinjem oci , ali ne mogu da vidim dalje prema zapadu, odnosno istoku. A da mogu vidio bi Japan, Kinu, bliski a tako daleki istok.  Sjeti se stihova iz knjige “Krajiski Vilajet”: “Da sam ptica barsunasti krila, iz kaveza ovog da izadem, svojoj Bosni tad bi doletio sevdah drustvo tamo da pronadem…” Mrak se polako privlaci I skoro ce devet sati (21:00). U mom domu u Cikagu je dva sata vise, vec 23:00. Uzimam cellular telefon, utipkavam brojeve poodavno napamet naucene I dobivam birani broj u Bosni: “Sabah hajrula mama, Izo je,  kako je I sta radite?” S druge strane cujem:” Ala razila sine, jesi li na putu, kako ste vi tamo? Mi  evo samo ustali,  sest sati je ujutro, pripremamo kafu, a snaha otisla da pomuze krave. Kad popijemo kafu Zaim (otac mi) ide naredivati blago, Elvis ce na pos’o, Edo ode na Dizdarevica brdo raditi na mezarlucima. Stavljaju novu ogradu,  ….”  Kratko izmjenismo pozdrave I informacije, okrenem drugi broj ali sada u Australiji, grad Melbourne I dobi ga odmah: “Dobar dan dajdza Nurija, kako je, ……koliko je sati kod vas.” Odgovara mi on; “Dobro je, dobro je. Kako si ti Izete I tvoji? Kod nas je proslo podne ( oko13:00). Za jutra sam bio sa drustvom na bocanju, malo prije sam stig’o I sad malo odmaram. K’o stari covjek…..”   Boze dragi koja tehnika, koja vremenska I teritorijalna razlika, a za par minuta ja obide svijet: sa kraja Amerike, do Bosne I Evrope, te Australije. Kad vec spomenu svog jedinog dajdzu (rodeni brat moje majke), moram napisati da on drzi nekoliko rekorda tesko oborivi. Od kako je odselio iz Evrope-Njemacke 1972.god. u Australiju, zbog studentski-hrvatski-mladalacki-proljecni nestasluka I ideoloski ubjedenja,  jos nije dolazio u rodni kraj. Niti u  Evropu. A nije ni izlazio iz Australije. Sina koji se rodio po njegovom odlasku nije vidio nikada (osim na slikama I video kasetama), kao ni svoje sestre, rodbinu, komsije…Boze dragi kako li su cudne I teske sudbine Krajiskog naroda raseljavanog vjekovima i naseljenog po zemljama citave zemaljske kugle iz razno razni,  najvise inatski razloga vlasti ili vlastiti.

Odoh spavati I odmarati na obalama ovog nemirnog Pacific okeana koji razdvaja kontinente I narode. Mozda cu I nesto lijepo sanjati?! A sutra ranom zorom, nastavit cu putovanje kroz lijepu drzavu Washington, do mojih prijatelja Cordica: Sefika, Refika, Amela, ….

Objavio: Ned, 04/12/2011 - 17:25

Facebook komentari

Back to top