Srđan i mi !

Home

Srđan i mi !


Ko je Srđan Aleksić ? Ne, on nije ništa u rodu folk „kraljici“ Seki ? Ne, on nije ni  najnovija zvijezda estradnog neba ? Ne, Srđan čak nije ni  ovosezonski „farmer“ ni „dvorjanin“. Pa ko je taj, šta je taj, Srđan, da prostiš ?

Piše : Faruk Ajdinović

Prije nekoliko dana obilježena je 18. Godišnjica ubistva Srđana Aleksića, tada 23-ogodišnjeg Trebinjca koji je, vidjevši da pripadnici Vojske Republike Srpske na sred ulice prebijaju njegovog prijatelja, Bošnjaka, Alena Glavovića, stao u odbranu svog prijatelja. Njegov ljudski čin protivljenja ubistvu i fašizmu, stajat će glave ovog mladog i perspektivnog glumca i plivača. Umro je pet dana kasnije, 27. Januara 1993. od poslijedica premlaćivanja. Na njegovoj čitulji otac Rade je napisao : „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.“ Jedan od Srđanovih ubica osuđen je na osam mjeseci zatvora, drugi je poginuo, a trećem se ne sudi jer je u dobrim odnosima s nekim iz vlasti. Alen Glavović kojeg je samo dobro srce bosanskog heroja, Srđana Aleksića, spasilo od sigurne smrti danas živi u Švedskoj i svakog ljeta sa ženom i djecom dolazi na grob čovjeka koji je dao svoj, za njegov život.

Srđan Aleksić nije običan heroj. On titulu onog pravog istinskog heroja koji zavrijeđuje naše divljenje nije stekao krojeći i prekrajajući države. Niti je  heroj postao zato što je osam hiljada ljudi poslao u smrt. On je heroj jer je spasio jednog čovjeka. Srđan je tako spasio čovječanstvo. I ne samo to, svojom humanošću Srđan je u vremenima zla i zuluma, stao na stranu čovječnosti i ljudskosti i tako ušao u historiju onih malih, iskrenih ljudskih sudbina koje su nestale s lica Zemlje samo zato što su živjele svoj san. Srđanov čin je bio zaslijepljujući bljesak one iskonske i čiste dobrote  u jednom tamnom i mračnom vilajetu gdje su komšije gledale kako one s kojima su do jučer pili kafu ubijaju i mrcvare, a nisu ni glasa pustili. Ono što Srđanov požrtvovni i iskreni postupak i čini tako ogromnim i ljudskim je činjenica da braneći život svog prijatelja, nije mislio na nacionalnost, na rat, na ugroženost naroda, na velike državničke snove. Srđan je samo mislio na jedno prijateljstvo i dužnost da svog prijatelja spasi grozne smrti.

Nažalost, danas je Srđan Aleksić, barem kod mlađih generacija, zaboravljena figura odbačena u prošlost.  Što je još žalosnije, odbačene su i Srđanove ideje, Srđanovi snovi i želje. Sa zebnjom pomišljam koliko bi se mladih danas bacilo neprijatelju pod ruku da bi zaštitilo svog prijatelja koji je, k tome, već odavno proglašen čovjekom manje vrijednosti čija je smrt banalnija od smrti komarca.  Danas bi vjerovatno mladi i s jedne i s druge strane granice, ili barem monitora, bez sumnje dobacili : „Tako mu i treba. Kad brani one njihove“ ni sami ne znajući da je isto rekao advokat Srđanovih krvnika na kafkijanskom suđenju  za ono što se „desilo dok je srpska vojska ispitivala Alijinog špijuna“. I kao rezultat imamo male zajapurene Bošnjake, Srbe, Hrvate i one što su negdje nekom ostali, koji mrze jedni druge i koji priželjkuju novi rat da jedni drugima „ovaj put pokažu.“ Srđan zaboravljen i ismijan ostaje na onom istom mjestu gdje ga baciše 22. Januara prije 18 godina.

Ali neće im to tako lako proći. Dok god postojimo mi koji se Srđana sjetimo svakog snježnog januara, koji  ne damo da se Srđan ismije i minorizira, kojima je Srđan ideal dobrote i čovječnosti u vremenima kad  je ona imala najvišu cijenu.  Zar nam nije dovoljna pouka slučaj kad su trebinjski studenti  vrativši se iz Beograda, Srđanovom ocu rekli : „Čika Rade, mi zbog Srđe uzdignute glave hodamo Beogradom.“ Srđan nije poginuo da bi danas po njemu imena nosile ulice u nekim, dovoljno, normalnim gradovima. Srđan nije pognuo čak ni da bi se o njemu danas snimali dokumentarni filmovi. Srđan je poginuo za ljubav. I zato : Neka mu je laka crna zemlja bosanska.

Srđan Aleksić

“HEROJ JE ONAJ KOJI  ŽIVOT DAJE

ZA NAJVIŠI SMISAO ŽIVOTA.”

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:31

Facebook komentari

Back to top