TURBO BOSNA

Home

TURBO BOSNA

A što mora sve u istom danu biti? Evo večeras neki humanitarni koncert, ovi „naški“ pjevači organizuju za jednog bolesnog dječaka, a na drugom kraju grada, turbo folk pivaljka iz Srbije.

Piše: Bekir Bajramović

I haj ti budi pametan, gdje i kuda? Pa ja sam samo Bosanac, Krajišnik, koji često ne zna kome i čemu pripada, šta je njegovo a šta tuđe. Ma ‘vako ću ja: zamisliću ove današnje koncerte, i jedno i drugo mjesto pa kud me misli odvedu.

Na humanitarnom koncertu neće biti veselih pjesama, zvuci sevdaha će dušu dirati. Stotinjak didova i nena će nijemo upijati svaki stih, aplauzom pozdravljati folklornu sekciju nekog KUD-a dok izvodi splet igara koje su i oni sami, nekad u mladosti igrali. Možda će neko izborano lice da obuzme sjeta, možda u umornom oku zaiskri suza i otme se uzdah. Ma tu će sigurno biti samo ovi naši pjevači iz okoline, gledam ih svaki dan a i te sevdalinke znam napamet. Ma hajd’ dosta je,da ja zamislim drugi koncert.

Uhh,braćo moja. Bina ko iz bajke, svjetla ne znaš više ni kakvih su boja, u ćošku bine se svitli neka šipka a jedna jadnica u samim gaćama, proubava se uspeti uz nju, izgleda da joj se ostatak odjeće gore suši, pa se jadnica, vere da dofati.

Na hiljade duša blehnulo u pivaljku, mala mrda, silikoni se tresu, alkohol u potocima teče. Nekakav turbo Bosančeros se raspojas’o, psuje, razbija i ovdje su svi isti, pije se i plaća do zadnje marke, ovdje su svi isti, ne znaš ko je guzonjin sin a ko je danas, pet metara drva iz šume izvuk’o i prod’o. A mala „piva“, mrda, silikoni se tresu…

Eto,džaba,opet ne znam kuda? Ako ne odem na ovaj turbo-folk koncert, reći će da sam zaostao, da nisam cool i simpa, biću seljak i ovako i onako. Šta poslušati, savjest ili ljude?

A onda,odjednom, pred očima mi se ukaza sutra. Vidio sam, dva različita svijeta. Vidio sam bolničku sobu, u krevetu malog dječaka, oko njega ljekari u bijelom, a on jedva čujno kroz masku, zahvaljuje se svima onima koji su, u ovo doba krize, pomogli da se na koncertu ukupi još jedna hiljada maraka.

A na drugom kraju svijeta, na palubi luksuzne jahte, leži silikonska lutka, turbo-folk pivaljka iz Srbije. Oko nje batleri u bijelom, služe i dvore a ona psuje Krajišnicima majku, otpjevala čak četiri pjesme a iz Krajine samo, dvadeset hiljada maraka odnijela.

E, sad znam kuda ću, neka sam zaostao,n ek nisam ni cool ni simpa, ali zbog moga jučer, danas i sutra, ma nije mi više ni do pjesme, al’ draži su mi ovi „naški“ pjevači, naša Krajiška djeca. Svirajte mi sevdah i bar jednu od Dine Merlina večeras, jebo je njihov turbo-folk nako gologuzu.

Objavito: Pet, 12/02/2011 - 16:40

Facebook komentari

Back to top