Uspavana generacija

Home

Uspavana generacija

Mladi Norvežani, Njemci ili Amerikanci dobro znaju da je 12.august zvanično njihov dan. Nažalost, nama, mladim Bosancima i Hercegovina, i Dan mladih je samo podsjetnik koliko smo jadno društvo i koliko smo nisko na listi prioriteta onima koji, kao, vode brigu o mladima ove zemlje. Dan mladih u BiH više dođe kao neki tihi dan žalosti za izmrcvarenu i do bola nezainteresiranu mladost zemlje u kojoj živimo.

Piše : Faruk Ajdinović

Slušam tako na jednoj domaćoj televiziji prilog o obilježvanju Dana mladih u kojem je mlađahna i evidentno disleksična novinarka nabiflala wikipedijske podatke o proglašenju tog dana i odlukama generalne skupštine UN-a. Tek na kraju, jedna jedina rečenica o položaju mladih ljudi u našoj zemlji kojeg je ova nada bh. novinarstva opisala kao „teško i letargično“. Te dvije riječi, teško i letargično, još i odlično zvuče naspram drugih riječi kojima bi se stanje mladih ljudi u BiH moglo opisati.  I koga svi, pa i ova novinarčica, okrivljuju za stanje u kojem smo se svi mi našli ?! Naravno, političare ! Ponavljamo kao mantru : „Političari su nam krivi“, nijednom se ne zapitavši šta smo mi uradili da nam bude barem malo bolje ? Ustali smo ujutro, upalili računar, na winampu pustali neku pjesmu koja je još od sinoćnjeg provoda u glavi, pojeli nešto, odradili dva-tri klika na posao.ba stranici tek da odradimo obavezu i dokažemo sami sebi da još uvijek nema posla. Onda do obližnjeg kafića, kladionice, butika, potrošimo onu crkavicu koju nam roditelji daju pritom pažljivo i zavjernički čuvajući dvije marke za sok u diskoteci ili kafiću večeras. I tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Propadaju polako sve poslijeratne generacije bh. mladosti u žabokrečini vlastite svakodnevnice pljucajući svako malo na ime političara prokazujući ih kao najodgovornije što nemaju posla, nemaju perspektive, pare, auta, stana i života dostojnog mladog čovjeka.

A znate šta ? Ja mislim da smo mi jednako, ako ne i malo više krivi od sve te političke elite za sve probleme mladih u ovoj zemlji. Sad ste se vjerovatno zbunjeno zagledali u monitor tražeći grešku. Ali da ! Mi smo krivi. Krivi jer šutimo iz dana u dan, jer pognute glave i niski u struku šutljivo čekamo njihovu milostinju. Omladina se pred izbore gura  da za 10 KM mašu stranačkim zastavama, da gorljivo psuju i kleveću one druge, a onda, kad prodaju vlastite godine za pišljive crkavice, četiri godine se sablažnjavaju i kukaju kako im je loše i teško.  Mi ćutimo, a trebali bi vrištati od sve muke i jada. Mi, kojima su dali obavezu da gradimo ovu zemlju, a jedini materijal su nam nacionalne i vjerske floskule i mržnje. Mi, koji samo sa zavišću gledamo mlade u drugim evropskim zemljama, koji sa 19 već imaju automobile i stanove koje ćemo mi imati za stoljeće dva. Ali ne.. Mi i dalje ćutimo ! Udarimo ponekad dva-tri forumska posta kako bi pokazali da nismo posve otuđeni od svijeta i stvarnosti, a onda ponovo zanijemimo i ćutimo, i ćutimo i ćutimo !

Sad se pitate : Pa dobro. Sve je to tako, ali šta mi možemo uraditi ? Moje mišljenje je da je, draga moja generacijo, odgovor puno jednostavniji nego što sami mislimo. Možemo zasukati rukave i početi raditi. Ne, nećemo dizati revolucije ili anarhističke pohode kao oni u Londonu, već ćemo napraviti kritičnu masu mladih ljudi koje će zanimati ko im i šta radi o glavi. Trebamo početi djelovati, a ne samo  suhoparno naklapati. Započeti od lokalnih ideja i mišljenja, a završiti na globalnim. Možda djeluje utopijski i nestvarno, ali, ako ništa, vrijedi pokušati i steći osjećaj da niste poput teleta u štali nervozno cupkali i čekali da vam se u jasla stavi preskromna šaka hrana koju ćete onda u slast pojesti uvjeravajući sami sebe da ste još i dobro prošli.

Objavito: Pet, 12/02/2011 - 16:59

Facebook komentari

Back to top