Vuk gaće mijenja, ali ćud nikad

Home

Vuk gaće mijenja, ali ćud nikad

“Svi traže nešto prošlogodišnje, samo kukaju. Poljoprivrednici traže prošlogodišnje premije, demobilisani borci prošlogodišnje naknade pa imamo i mi pravo da iskoristimo naše prošlogodišnje godišnje odmore, imamo i mi neka prava pa i mi smo ljudi.”

Piše: Bekir Bajramović

Gromoglasan aplauz podrške odjeknu prostorijom u koju se skupila politička elita naše zemlje, lideri stranaka i njihova administracija, da svi zajedno a svako u svom kantonu, što bolje odrade pripreme za prošlogodišnji godišnji odmor.

“Ovdje imamo par smjernica po kojima djelovati pa ću vam ih pročitati da se što adekvatnije pripremimo,”nastavi govornik:

“Svima onima koji su regres potrošili u vrijeme zimskog odmora, isplatiti novi, naravno opet prošlogodišnji da se ne sramotimo po svjetskim destinacijama, neka se zna iz kakve države dolazimo. U nedostatku sredstava uvesti nove poreze, nove zakone za koje narod ni ne zna da su donešeni pa iznenaditi i poslati inspekcije, neka naplate što više kazne. Ukoliko se primjeti da neka nane pored ceste prodaje hašlame, uzeti joj i kazniti je, pa moremo i mi hašlama. Naravno, naše prijatelje velike biznismene neka inspekcija zaobiđe.

Ni u kom slučaju ne čekati u redovima za biometrijske pasoše. Za prelazak granice iskoristiti dvojna državljanstva i pasoše zapadno evropskih zemalja koje svi uglavnom imamo. Na vrijeme saznati koje granične prelaze namjeravaju blokirati poljoprivrednici, demobilisani borci ili nezaposleni i te prelaze po svaku cijenu izbjegavati.

Svi smo mi ovdje isti ali zbog naših birača, obavezno krenuti na odmore u gaćama sa stranačkom bojom, neka naši birači znaju da ih nismo iznevjerili: gaće moraju biti nove, ne koristiti prošlogodišnje. Ovo su neke od smjernica, biće vam podijeljene i napismeno, rok za realizaciju je sedam dana pa se nakon sedam dana na istom mjestu vidimo. Ovih sedam dana dolazite uredno na posao ali nemojte slučajno rješavati predmete i zahtjeve građana, pripremite se psihički za godišnji odmor.”

Sedam dana poslije.

Ista prostorija, isti sudionici, isti govornik: “Dragi moji, obavještavam vas da su sve smjernice uspješno realizovane. Imamo samo problem u jednom od kantona pa pozivam predstavnika tog kantona da nam iznese slučaj, da zajedno pokušamo naći rješenje.”

Polako i skrušeno ustade čovjek shrvan bolom i tugom: “Poštovane kolege. Moj kanton je jedan od siromašnijih u ovoj zemlji. Ministarstava i administracije hvala Bogu i pametnom narodu imamo dovoljno ali nam privredni subjekti propadaju, čak se i krojačke radnje zatvaraju, ja nisam uspio sebi nabaviti nove gaće.”

Iz hiljada grudi ote se bolni uzdah sažaljenja prema kolegi. “Pa h’emo mu dozvoliti da ide u starim, prošlogodišnjim gaćama”, dobaci neko prijedlog, a bolom skrhani, ne svojom voljom iznenadni nudista odgovori: “Ne mogu ni to, nije boja mojih gaća ista k’o prošle godine.”

Začu se došaptavanje a onda ustade visoki državni zvaničnik i reče: “Daću mu ja svoje prošlogodišnje gaće, boja nam je ista a još su to dobre gaće, pogledajte mene, iz tih je gaća, ovo što sam ja danas, ispalo.”

Za svaki problem imaju oni rješenje. Sjednica se svečano završi, ode nam “država” na zasluženi, prošlogodišnji godišnji odmor. Tamo negdje daleko. Što dalje to bolje, da odmori “mozak” od ovog naroda, naroda koji sve vidi a ipak ne razlikuje boje. Te “tople”, stranačke boje, prave ljetne, šarenilo bosanskih “guzica” po svjetskim destinacijama. Kamo puste sreće da se ne vrate, da zauvijek ostanu u gaćama, tamo negdje daleko, daleko..

Objavito: Pet, 12/02/2011 - 16:56

Facebook komentari

Back to top