Zemlja u kamenom dobu

Home

Zemlja u kamenom dobu


Jučer je u Goraždu kamenovan autobus sa desetogodišnjacima iz Čajniča koji su se vraćali sa dječijeg izleta na Kids Festival u Sarajevo. Djeca iz osnovne škole „Jovan Dučić“ ne znaju ko ih je napao, ali su već u desetoj godini naučili zašto su ih napali – zato što su u pogrešnom dijelu BiH bili pogrešnog nacionalnog koda. U kakve će ljude ta djeca odrasti kad su već od malih nogu naučili da je najbolje držati se svog nacionalnog tora i mrko pogledavati prema „njima“ ?! Na što će nam zemlja ličiti sa takvim ljudima ?!

Piše : Faruk Ajdinović

BiH je društvo u kojem je bolje biti lopov kod „svojih“ nego pošten kod „njih“. Mi smo društvo podijeljeno do srži u kojem se dijeli sve – od neba, zemlje, vode, hrane, pa čak i djece. Podijeljenost se smatra pohvalnom. Roditelji nastoje svoju djecu u mladim danima uputiti da „nije dobra imati s njima posla“ nadajući se da će njihovo dijete ostati u okvirima svog vješto ograđenog tora i da će njihovo dijete, baš kao i svi „normalni“ omladinci s ovih prostora, na Facebooku revnosno psovati majku ljudima ove ili one nacionalnosti,te osnivati grupe u kojima se poziva da ubijemo Srbe, Jevreje, Bošnjake, Hrvate, marsovce… U tom džumbusu sistema vrijednosti više se cijene oni koji javno pozovu ili čak pokrenu brutalnu segregaciju djece od vrtićke grupe, pa sve do fakulteta.  Nemojte se začuditi ako u nekim obdaništima vidite grupe poput : „Bošnjački vrapčići“, „Srpski leptirići“ i „Hrvatski mišići“. A kad djeca već u obdanštu skontaju da su „na svom“, onda ih lijepo transferirati u obližnje „dvije škole pod jednim krovom“, dati im različite udžbenike i profesore isključivo njihove nacionalnosti, pa očekivati da se djeca posvađaju na odmoru ili, dao bog, i poubijau kako bi doživljaj jednog  aparthejda bio potpun i jedinstven.

Kad djeca završe osnovne i srednje škole, pa jedni dobiju svjedočanstva, a drugi, razumljivo, svjedodžbe,  postavlja se pitanje – kud dalje ?! Najbolje bi bilo jedne poslati na univerzitete, a druge na sveučilišta. Kad i to završe, e onda je vrijeme da ih lijepo zaposlimo. Oni sretniji će, zbog zasluga u segregaciji, pronaći mjesto u državnim firmama, a oni koji nisu bili te sreće, će se već snaći.  Kad su već svi podijeljeni i kad već mržnja cvijeta na sve strane, ostalo je jedno malo i sasvim nebitno pitanje : Šta ćemo s onim koji se opiru podjelama ?! Da, da, postoji i takva čudna ljudska rasa kojoj, pazite čuda, ne predstavlja zadovoljstvo danonoćno se dokazivati po forumima i stranicama s „onim njihovima“ o raznim pitanjima. Takvim čudacima treba što prije naći kraj jer, uz pogodan vjetar, moglo bi se i dohakati tom rasističkom modelu podjele najmlađih, a onda neće valjati. Zašto ?! Zato jer na podjelama u BiH počiva čitav jedan sistem, jedna industrija. Srpske sveske, olovke sa šahovnicom, torbe sa ljiljanima, dresovi i majice s natpisima : „Mrzim Srbe“ i šta sve ne, samo je dio dekora kojeg svaki onaj ko imalo drži do svog tora mora nabaviti, pa koliko košta da košta.  Podijeljeno je sve. Samo preostaje još da ulice podijelimo na stranu za jedne i stranu za druge. Sa obje strane barem po dva kubika kamenja kako bi se našlo pri ruci, ako koji od „njihovih“ pređe na „našu stranu“.

 

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:53

Facebook komentari

Back to top