Home

Djeca iz osnovni škola posežu za drogom

16 Sep

Djeca iz osnovni škola posežu za drogom

Počela sam gubiti ljude koje volim, prijatelji su umirali od posljedica ovisnosti, gasili smo se jedno po jedno, priča M. B. iz rakovičke komune.

Od 14. do 22. godine M. B. je doživjela ono što neko ne doživi za 10 života. Na svu sreću, ova mlada djevojka je i preživjela, što nisu uspjeli njeni drugovi i drugarice koji su krenuli istim putem, putem droge, kratkotrajnog uživanja, padanja na samo dno, apstinencijalnih kriza, borbe za novac kojim će obezbijediti novu dozu heroina, krađa, gubljenja dragih osoba, kriminala... M. B. je prije dva mjeseca čvrsto zgrabila priliku da započne novi život i odlučila pomoć potražiti u JU Terapijska zajednica Kampus KS-a.

 

Dobar učenik

- Sve je počelo u osmom razredu osnovne škole. Želja da pobjegnem od stvarnosti, da se izborim sa problemima, da se dokažem, podnesem velika očekivanja koja su ljudi imali od mene. Mislila sam da je zapaliti džoint tu i tamo potpuno bezopasno i da to neće izmaći kontroli. Nisam bila u tome sama, svi iz moga okruženja su bili takvi, tako da niko nije mogao pomoći onom drugom da se izvuče iz tog pakla. Ustvari, možda je i bilo drugačijih, ali ja ih nisam primjećivala, nisam se interesovala za njih. Mi nismo željeli niti znali rješavati probleme, lakše nam je bilo posegnuti za drogom i pobjeći od svakodnevnice. U školi, ali ni kući niko nije ništa primjećivao. Trudila sam se da budem dobar učenik, jer je nama škola uglavnom paravan. Ovisnici su jako dobri manipulatori, tako da sam dolazila do ocjena na razne načine, ali nisam dopustila da loše ocjene budu znak da se sa mnom nešto dešava. Međutim, marihuana je postala preblaga i kako to uvijek biva, posegnula sam i za jačim drogama, probala i koristila sve. Ipak, najviše sam se zadržala na heroinu, priča nam M. B. i dodaje da jače droge ostavljaju i teže posljedice, te da je ovisnost o heroinu rezultirala i velikim fizičkim i psihičkim promjenama koje se više nisu mogle sakriti.

Na svu sreću, ljudi iz njene okoline su odmah reagovali, nisu pokušavali sami riješiti problem, nisu gubili vrijeme. Njena tetka je poduzela sve kako bi joj pomogla. Prva adresa za pomoć bila je JU Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije KS-a.

- Kako je vrijeme prolazilo, i sama sam postajala svjesna kako ovisnost ne vodi ničemu. Pokušala sam mnogo puta sama prestati sa uzimanjem droge, ali nakon sedam-osam dana sam se vraćala u taj začarani krug. Uvijek, po pravilu, još samo taj put i tako unedogled. Počela sam gubiti ljude koje volim, prijatelji su umirali od posljedica ovisnosti, počeli smo se gasiti, jedno po jedno. Nisu me više zadovoljavali kratkotrajni užici i tražila sam dugotrajno rješenje, tražila sam budućnost koju sam gubila svakom novom dozom heroina. Obratili smo se prvo u Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije KS-a, ali ni tamo nisam našla ono što sam tražila. Ta vrsta liječenja medikamentima me je i dalje činila robom, od čega sam željela pobjeći. Željela sam biti svoja, biti ja u svakom trenutku i kada mi je lijepo i kada imam probleme. A sve dok sam pod uticajem droga ili ove medikamentozne terapije, to nisam ja. Mislim da je jedino rješenje potpuna apstinencija i da su to upravo terapijske zajednice, gdje vam mogu otvoriti oči da sagledate i upoznate sebe, da sagledate stvarnu situaciju, da naučite da se borite sa različitim izazovima koje ljudi podnose čiste glave, ističe štićenica kampa u Rakovici.

Dodaje kako je stavila tačku na dotadašnji život i prije dva mjeseca odlučila doći u ovo mjesto.

- Tek sam se počela upoznavati sa samom sobom, jer period kada to većina nas prolazi meni je prošao u drogiranju, kada ne vladate ni postupcima ni emocijama. Tek su mi 22 godine i nadam se da počinjem novi život, istakla je M. B, koja vjeruje u uspjeh, ne boji se budućnosti i povratka u zajednicu, komšiluk, društvo.

M. B. ima cilj, a to je biti primjer svima koji do sada nisu imali hrabrosti da se odupru ovisnosti i potraže stručnu pomoć. Pokazati da je uz volju moguće sve, bez obzira na to koliko teško na početku bilo. Ističe da je u prvim danima bilo jako teških trenutaka, kolebanja, ali da su ti trenuci kako vrijeme odmiče sve rjeđi i lakše ih podnosi.

 

Savjetodavni rad

Tokom boravka u JU Terapijska zajednica Kampus KS-a, štićenici prolaze vrlo detaljan, planiran program. Između ostaloga, vrijeme je posvećeno i edukaciji, sticanju iskustava i vještina, te se naša sagovornica nada i da će naći posao nakon završetka programa koji institucionalno traje godinu. Nakon godine koju štićenici provedu u Terapijskoj zajednici, dalje se nastavlja savjetodavni rad, onoliko dugo koliko je to potrebno.

- Cilj mi je početi raditi, odvojiti se od problema koji su me naveli da krenem ovim putem, uzeti život u svoje ruke, naglašava M. B, te upućuje apel svim roditeljima da ne dozvole da djeca rješenje za bilo koji problem traže negdje drugo osim u razgovoru s njima.

 

(Izvor: Oslobođenje)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top