„Po svemu sudeći, Dodik je Putinu najdraža balkanska igračka, koju rabi s jedne strane kako bi destabilizirao BiH, a s druge strane kako bi uz njegovu pomoć i uz pomoć RS-a čvršće kontrolirao Beograd i Aleksandra Vučića, u kojeg i nema potpuno povjerenje, pa mu 'ugrađuje' koalicijske partnere-kontrolore, poput Ivice Dačića i SPS-a u Srbiji“.
Ovo je u razgovoru za Vijesti.ba poručio politički analitičar Davor Gjenero, analizirajući posljednji sastanak predsjednika RS-a Milorada Dodika sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Sankt Peterburgu.
„Dodik često govori ono što Vučić ne može reći, a htio bi, ali ponekad i ono što Vučiću ne odgovara da se izgovori, ali odgovara 'glavnom međunarodnom sponzoru', Rusiji i njenom autoritarnom vladaru Vladimiru Putinu“, navodi Gjenero.
Govoreći o Dodikovim žalbama Purtinu na pokušaje Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije da sa milionima dolara utiču na predstojeće izbore u BiH, finansiranjem medija i nevladinih organizacija, ovaj analitičar kaže da za režim koji u medijima i nevladinim organizacijama vidi opasnost za svoje održanje sa sigurnošću „znamo da mu je demokratski legitimitet tanak i da su nosioci režima svjesni da, unatoč represivnom aparatu kojim raspolažu i unatoč mehanizmu korupcije i financijske moći, u kratkom roku za njih može krenuti sve u krivo i dovesti do toga da od političke utvrde koja je djelovala kao nerazoriva, ne ostane ni kamen na kamenu“:
„Dodiku najviše smetaju one nevladine organizacije i mediji koji zagovaraju integritet i nedjeljivost BiH, oni koji nastoje uvjeriti svoje sugrađane kako je Bosna i Hercegovina više od pukog zbroja dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda, nego da je zajednica s dodanom vrijednošću i da svaki pripadnik te zajednice ima interes da ta vrijednost bude očuvana“, smatra Gjenero.
Osvrćući se na Dodikov zahtjev da se u RS-u formira ruska televizija, Gjenero ističe da su ruski mediji na glasu kao oni koji vješto plasiraju dezinformacije i lažne vijesti, koji intenciozno informiraju, koji su čvrsto politički instrumentalizirani.
„Nasuprot onih koji su skeptični prema diobi Bosne, koji su svjesni nestabilnosti koju bi izazvalo daljnje jačanje centrifugalnih sila, Dodiku je potreban ruski trade mark na konceptu diobe BiH, što je istovremeno i zaštitni žig za njegovu politiku. Na taj način želi unatoč kolapsu javne uprave u dijelu BiH kojim je on upravljao, prije izbora za sebe osigurati monopolni položaj unutar biračkog tijela Srba u BiH“, ističe Gjenero.
S pozicije održivosti BiH, upozorava, naročito je opasno to što je na takvoj političkoj platformi Dodik već definirao postizbornu koaliciju s Draganom Čovićem i njegovim HDZ BiH, čime se i Hrvate u BiH, inače zagovornike euroatlantizma i europske integracije, gura u ruski tor onih koji djeluju na rastakanju BiH.
„Naime, jasno je da su načela očuvanja državnih granica i u slučaju BiH, očuvanja njene cjelovitosti, prioriteti i euroatlantskog savezništva, i Europske unije, a da jedino Rusiji i Putinu odgovaraju disolucijski procesi u BiH“, navodi Gjenero.
