Ovo je dio priznanja zločinca Dražena Erdemovića, rođenog u Tuzli, osuđenog egzekutora srebreničkih Bošnjaka u genocidu 1995. godine
Ovaj monstruozni zločin se desio 16. jula te godine, kada je Erdemović sa sedam drugih pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS, na Branjevu kod Zvornika, ugasio između 1.000 i 1.200 života.
Prema svjedočenju ovog zločinca, koje se može naći na stranicama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, iz autobusa su dočekivali muškarce, starosti od 15 do 60 godina, svezanih ruku i s povezima preko očiju. Izvođeni su u grupama, postrojavani na polju iza farme i strijeljani s leđa.
Kada su okončali ovaj zvjerski čin, rečeno im je da ''u selu Pilica ima još 500 zarobljenika koje treba pogubiti''. Erdemović je ustvrdio da su to odbili učiniti. Sjedeći u obližnjoj krčmi čuli su eksplozije i pucnjavu iz Doma kulture u Pilicama. Kasnije su vidjeli i tijela zarobljenika koje su umjesto njih pogubili njihovi saborci.
Erdemović je 1996. godine našao novinarku američkog ABC-a i ispričao joj sve. Uhapšen je u Srbiji.
Tvrdio je da je morao to učiniti ili bi i sam bio strijeljan. Imao je ženu i dijete. Bio je prvi optuženik koji je priznao krivicu u Haagu. Osuđen je na deset godina zatvora. Nakon žalbe je to smanjeno na pet godina.
Njegovi saborci iz jedinice osuđeni su na sudovima u Haagu, Sarajevu i Beogradu, i to Franc Kos na 35 godina, Stanko Kojić (Savanović) zvani Geza na 32 godine, Vladimir Golijan na 15, Zoran Goronja 30 godina, a Brano Gojković i Marko Boškić na po deset godina zatvora.
U svojoj završnoj riječi, Erdemović je rekao da mu je žao. Kazao je da nije želio promijeniti odluku da prizna i nije želio poništiti ono što je ispričao novinarki.
Godinama kasnije, Erdemović je bio jedan od presudnih svjedoka koji su doprinjeli osudi krvnika i ratnog zločinca Ratka Mladića.
Prema ranijim informacijama, Erdemović živi u jednoj od evropskih zemalja pod drugim imenom, sa oko 1.200 duša na svojoj savjesti.
