Džeko podsjetio na Mirvića: "Da sam igrao protiv Belgije, ko zna šta bi bilo..."

slika
Kroz fudbalsku reprezentaciju BiH u proteklih deset i više godina prodefilovao je veliki broj fudbalera. Neki su i dalje u fudbalu, rade kao treneri, agenti ili sportski direktori, ali ima i onih čije ime danas rijetko gdje možemo pročitati. Kao da su nestali...

Gdje je danas Mirvić i šta radi? Na Transfermarktu stoji da je i dalje fudbalski aktivan.

"Haha, istina je to, igram u četvrtoj ligi ovdje u Belgiji. Cijeli život sam u fudbalu i teško je odjednom prestati skroz igrati. Za mene je ovo danas neki vid reakreacije, igram za zdravlje i da se, što se kaže, ne lijepe kilogrami. Novac je tu na zadnjem mjestu. Također, radim i kao trener u jednom klubu koji je filijala Genta, treniram U9 selekciju u kojoj mi je inače i sin. Evo, baš sada putujemo na trening", javio se danas 37-godišnji Mirvić za SportSport.ba.

Mirvićeva fudbalska priča je počela u Sarajevu. Za prvi tim je igrao od 2001. do 2005. godine.

"Bilo je to vrijeme kada u BiH nisi mogao puno zaraditi kao fudbaler, igrao si isključivo za to da se dokažeš, a onda tek kada odeš u inostranstvo možeš razmišljati o nekom većem novcu. Svejedno, meni kao mladom igraču tada je bila ogromna čast što sam uopšte igrao za jedan takav klub. I danas se sjećam mnogih utakmica, a naročito kada smo osvojili Kup BiH pobijedivši u finalu Željezničar. Bili smo baš prava klapa, svi smo se držali zajedno", prisjeća se.

Iz Sarajeva je otišao u Gent, a do odlaska u mirovinu još je igrao za Roeselare, Vise, Spartak iz Trnave...

"Imam iza sebe više od stotinu utakmica u 1. belgijskoj ligi, upoznao sam toliko dobrih ljudi tokom te karijere, doživio mnoštvo lijepih stvari, tako da kad sve saberem ne bi bilo u redu da kažem da sam nezadovoljan. Otići iz BiH u inostranstvo nije bilo baš lako, iako se tadašnji Gent s ovim sad ne može porediti. Sada je to klub koji ima budžet od skoro 40 miliona, novi stadion... Poslije sam igrao za Roeselare u kojem sam bio i kapiten, pa malo i u Slovačkoj, mada je tu ispao nesporazum. Tačnije, trener me je doveo, a direktor je smatrao da je on taj koji treba voditi taj posao..."

Mogla je, kaže nam Mirvić, karijera biti i bolja da su se stvari u određenom momentu poklopile.

"U fudbalu je potrebno da se kockice poklope. Možda jedino žalim što u Genku nisam zaigrao u onoj utakmici protiv Belgije kada smo slavili 4:2. Ćiro mi je poslao poziv, bio sam presretan, ali onda sam u meču protiv Mechelena zadobio povredu zbog koje sam morao pauzirati skoro mjesec i pol. Da sam igrao tada, možda bi karijera otišla u drugom smjeru."

Bilo mu je zadovoljstvo što je dijelio svlačionicu sa Ibiševićem, Džekom, Pjanićem...

"Iako su oni velike zvijezde, igrači koji danas igraju na najvećem mogućem nivou, izvan terena su sasvim normalni momci i za svakog od njih imam samo riječi hvale. Odlično su me bili prihvatili. A i atmosfera u tom periodu je stvarno bila odlična. Spahiću kao kapitenu si se mogao obratiti u svako doba dana ili noći kada imaš neki problem, a i Ćiro je bio gospodin čovjek. Kod njega se znao red, kada se šali, a kada je disciplina. Lijep period mog života, definitivno."

Rekao nam je nešto i sinoćnjem susretu sa Džekom nakon utakmice između Genta i Rome.

"Bilo mi je drago što smo se ponovo vidjeli, malo ispričali. Sa mnom su bili Smail Prevljak i Danijel Milićević kojeg znam još iz vremena kada je i on igrao za Gent, a susretali smo se na terenu i dok sam još profesionalno igrao."

Za kraj pitali smo ga o 'novoj' reprezentaciji BiH, o baražu koji nas očekuje sljedećeg mjeseca.

"Dobili smo dobrog i iskusnog selektora koji će, vjerujem, uspjeti posložiti sve na pravi način do te utakmice sa Sjevernom Irskom. Mi imamo kvalitet, to ne treba napominjati, ali važno je i da nam sreća bude naklonjena. Nadam se da idemo na Euro", poručuje Mirvić.