Faruk Ajdinović: U bručkama je snaga !

Nije lako biti kokoška koja odlučuje koja će joj od lisica čuvati kokošinjac. Najbolje to zna kritična većina bh. građana koji sada, na samom izmaku predizbornog cirkusa, nema pojma za koga će glasati.  Kampanja je, umjesto u promociji vlastitih stavova, planova i ideja, protekla u smjehotresnim imitacijama ozbiljne politike.  Sad, kad su izbori na pragu, opet ćemo, izgleda, birati ili po principu - samo nek' je naš, ili po onom drugom - dobro je dok ne puca.

Piše: Faruk Ajdinović

Da i Cazin bude po nečem poznat, potrudile su se političke partije koje su svojim plakatima od grada napravile bizarnu slikovnicu svojih kandidata.  Na jednom rasvjetnom stubu tiskali su se kandidati i do pet političkih stranaka, a neki su bili toliko slobodni da su nam se smješkali i sa saobraćajnih znakova. Takvo nešto nije zabilježeno u cijeloj državi, tako da su Cazin i pitoreskna općina Lopare u Republici Srpskoj postali aposlutni šampioni neukusa, vandalskog odnosa spram grada i građana za čiju se naklonost bore. Cazin je, preko noći, na društvenim mrežama postao predmet sveopće sprdnje.  Jer, ruku na srce, teško nama, ako svi ti kandidati nemaju za ponuditi više od svoje glave na papiru velikog formata. Osim plakata koje bi, da je kampanja potrajala još sedmicu duže, lijepili i po nebesima, kampanju su obilježili i predizborni skupovi. Političke stranke su, pomalo alfamužjački, vodile takmičenje čiji je (skup) veći, kome su došle odane pristalice, a kome djedovi i majke za deset maraka i stranačku zastavu. Ne bi to bio ni toliki problem da se na tim skupovima moglo čuti bilo šta pametno.

Brazilska depilacija mozga

Na jednom takvom skupu, u Velikoj Kladuši, osebujni krajiški premijer, Hamdija Lipovača je, valjda ispravivši se sa sedžde, poručio predsjednici nekakve Laburističke stranke, Elviri Abdić Jelenović,  da je - „bručka“ (stidna dlaka), a, ne htjede premijer Lipovača ostati nedorečen, pa, na vrlo očiglednu zapanjenost njegovih stranačkih kolega,  reče da za isto drži i „njenu majku, njenu sestru i njenog oca“. Na strani da su u ljubavi, ratu i predizbornoj kampanji sve stvari dozvoljene, nije li stvar dobrog ukusa, stvar kućnog odgoja, da političke protivnike, a pogotovo ako su one žene, ne nazivaš dijelovima vlastitog tijela ?!  Tim više što smo mislili da su vremena kad su pojedini SDA-ovci sa parlamentarnih govornica proklinjali sve građane Velike Kladuše i apokaliptično sa rukama prema nebu vikali - „Dabogda vas pomrlo i to malo što vas je ostalo“  iza nas.  

Kuće će biti od čokolade, a prozori od marmelade

Kad se već dotičemo sramote i sramotnih stvari, ne treba svakako zaboraviti činjenicu da se aktuelni član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, odbio pojaviti pred građanima na ukupno pet debatnih tv emisija. Uz puno razumijevanje činjenice da je vjerovatno i on sam svjestan da je harizmatičan koliko i dovratak, postavlja se pitanje odnosa rečenog Bakira spram javnosti koja ga je izabrala na tu funkciju. Koga se i čega bojao Bakir Izetbegović, pa je dezertirao sa svake televizije, osim sa onih na kojima se gostovanje moglo platiti, kao na OBN-u naprimjer. Osim toga, član državnog Predsjedništva, slučajno ili ne, obećao nam je 100.000 radnih mjesta u naredne četiri godine, pa valjda neće biti potrebe da uvozimo radnu snagu iz Slovenije ?!

U kuršlusu političke zbilje u BiH protekla je još jedna uvredljiva, nesvrsishodna, umarajuća kampanja, u kojoj Milorad Dodik u po' emisije kaže Ognjenu Tadiću da će ga razbiti, u kojoj neki brkati HDZ-ovac usred Tuzle urla da će Bošnjacima otimati radna mjesta u Tuzli, u kojoj se kandidati nazivaju Gazi-Husrev begom koji je, usput budi rečeno, gradio objekte, ali ih ostavljao građanima, a ne svojoj supruzi, u kojoj su građani još jednom pokazali da im je dobro, da vole svoje lidere, da im žele još četiri godine mandata.

Jer, narod koji nakon što su ga opljačkali, pokrali, poharali, stalno glasa za tri-četiri iste stranke nije žrtva, već saučesnik.