“E vala baš mi je drago da smo se sreli, nismo se vidjeli sto godina”, reče mi dok je sjedao za moj sto.
“Konobar, de mi kafu”, a onda se opet okrenu meni, “pa šta ima, kako dalje, radiš li gdje?”
“Dobro je jarane”, odgovorio sam, “radim u jednoj maloj firmi, ma nije loše važno je …”
“Ja sam ti u Njemačkoj”, prekinu me, “nisam dolazio od ’92 kako sam otišao odavde. Gore sam se oženio i dobro mi je, a ti, jesi li oženjen”?