Ifa Ibišević: Sve mislim, pojaviće se moj Rifet odnekud

.
Sve znam i da je moj Rifet ukupan u Potočarima 2009. godine i to pored oca. Ali, opet se nadam da će se odnekud pomoliti. Znalo mi se desiti da krenem u Maglaj sa Omerdinog polja i sama govorim do Lipe (dio naselja op.a.), sve se obazirem izaće odnekud, ali neće, nikada više“. Ovako svoju priču počinje Ifa Ibišević (57).

 

Do rata, živjela je sretno u Skelinima kod Srebrenice. Sa suprugom Rifetom izrodila je tri kćerke Rifu, Zifu i Mirelu. Skelane Ifa opisuje kao raj na zemlji, i u njenim snovima to mjesto je uvijek isto.

 

– Teško je, nije lako, znamo mi koji smo to preživjeli kako nam je. U Maglaju mi je lijepo, imam i svoju kuću na Bijeloj Ploči, nisam više izbjeglica, u svome na svome. Svi su me lijepo primili, a u Skelane se ne mislim vraćati – priznala je Ifa za Avaz. 

 

Zifa zanijemila od traume

 

Kada su se ona i kćerke oprostile od muža i oca, tih julskih dana 95. godine, kćerka Zifa, tada sedmogodišnja djevojčica, doživjela je veliku traumu i zanijemila. Nije progovorila do sedmog razreda.  

 

– Kada smo se opraštali od Rifeta, držala sam je u naramku, poljubila ga je u obraz i više nikada nije progovorila. Svašta smo poduzimali da progovori, neki su mi govorili da je rođena nijema, ali ja sam znala da nije. Meliha iz Liješnice joj je rekla da će je nagraditi ako sedmi razred završi vrlodobrim uspjehom. I jednog dana je samo došla i rekla: „Idem sa četvorkom’. Nismo mogli vjerovati – prisjeća se ova hrabra žena.

 

Kćerka Mirela odbolovala očevu dženazu

 

Svaki dolazak u Memorijalni centar nova je tuga i trauma. Rifa, priča nam Ifa, nikada nije smogla snage da ode u Skelane, dok je Mirela nakon očeve dženaze 2009. godine bolovala tri mjeseca. Koliko je članova porodice izgubila ni sama ne zna, a neki još nisu ni pronađeni.  

 

– S jedne strane da ti brojim, ne bih ti mogla nabrojati. S moje strane svi su ubijeni, dajdžići, amidžići, a samo je jedan Rifetov amidžić preživio. Rifetova tetka Kadira, izgubila je pet sinova, muža i dva zeta. Umrla je, a najmlađeg sina nije pronašla – kroz suze se prisjeća Ifa.

 

U Maglaju su nas svi prihvatili

 

Nakon 1995.godine Ifa je novi život sa kćerkama počela u Maglaju. I one imaju svoje porodice, a Ifa četvero unučadi. Kako sama kaže, više je godina provela u Maglaju nego u Skelanama. Ona želi samo jedno da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.  

 

– Ko ne zna i ni nije to doživio ne može vjerovati. Samo neka odu u Potočare, u Memorijalni centar i neka vide one nišane. Ništa televizija, samo uživo. Velika ljudska tragedija pa hajd’ – rekla nam je Ifa na kraju razgovora.