Imamo li bingo ?

Home

Imamo li bingo ?


Izbori, barem onaj dio kada narod daje ocjenu političkim strankama u našoj zemlji, na samom su koncu. Ostaje još da se prebroje mali procenti glasova i donese konačna, zvanična presuda. No, kako to obično biva u BiH, i na ovim izborima nema poraženih. Dapače, svi su ultimativni pobjednici koji će se do zadnje kapi krvi gramzivo boriti za svaku, pa i najnebitniju, državnu fotelju.

Piše : Faruk Ajdinović

Ako saberemo glasove koje su dobile partije koje nisu obnašale onu ubi Bože nesposobnu, lopovsku, korumpiranu i pragmatično neposlušnu vlast, dobijamo jasan zaključak da je veći dio naroda u BiH došao tobe i da su shvatili da se od promjena ne dobiva algerijska reakcija i ništa slično. Uvjerljivi pobjednik ovih izbora je bez sumnje SDP. Svaki iole ozbiljniji politički analitičar pobjedu SDP-a je  smatrao vrlo predvidljivom jer je vladajuća petorka u poslijednje 4 godine svog degutantnog krstarenja po državnim budžetima i kasama toliko uništila sebe i ostake svojih obraza da bi opozicija, čak i u slučaju da je na listu kandidirala mrkog medvjeda odnijela relativnu  pobjedu. No, niko nije očekivao ovako snažnu podršku koju je SDP, bez imalo političke pristrasnosti, dobio podjednako u svim krajevima Federacije BiH. Pored socijaldemokrata, relativnim pobjednikom može se smatrati i SBB Fahrudina Radončića koji je krenuo doslovno od 0 glasova na prošlim izborima, a sad je iznenadio i sam sebe osvojivši zavidnu cifru od 100.000 glasova.  Neki će reći da je to uspio zahvaljujući medijskom monopolu kojim raspolaže, drugi će reći da je najavio promjene i osvojio simpatije naroda, a treći će reći da je dobro iskoristio rupu u glasovima bošnjačkog korpusa koji ne želi ni SDA ni S BiH. Bilo kako bilo, stara jezuitska kaže da cilj opravdava sredstvo, pa bi je mogli primjeniti i u slučaju kontraverznog Radončića koji je od SDA-ovog finansijera iz sjene postao politički faktor koji će igrati veliku ulogu u raspodjeli kolača vlasti.

Iako niko od njih to ne želi priznati javno, vladajuće stranke su svjesne da su poražene na ovim izborima, a na vlasti ih može održati jedino dobra volja SDP-a da s njima koalira i stvori parlamentarnu većinu. Uzmimo za primjer Stranku za BiH koja je potučena do koljena i od stranke sa preko 200.000 glasova neumoljivo se srozala na cijelih 50.000 glasova. Jednostavno, ovaj put nije upalila „100 % retorika“ iz prostog razloga što je i najokorijelijem simpatizeru ove stranke jasno da Silajdžić ne može ukinuti ni mjesnu zajednicu, a kamoli entitet.  Grozan je to kraj jedne morbidne političke karijere koja se u labuđem pjevu svog postojanja potrudila da nam četiri godine po parlamentarnim klupama rasporedi izlapljele i sijede političke kadrove. Interesna grupacija okupljena oko Silajdžića čak ni uz pomoć režimskih dalekovidnica u obliku neugledne TV1 i magazina Dani i neurednika Pećanina, nije uspjela održati glavu iznad vode i pod naletom flotile kapitalno-političkog projekta nazvanog SBB, potonula je tako duboko da se nameće pitanje hoće li ikad više poslanici S BiH igrati neku važnu ulogu u ovoj zemlji ili će postati naša verzija HSP-a u Hrvatskoj ili G17+ u Srbiji. Pored Stranke za BiH poražena je SDA.  Iako su uspjeli zatvoriti terminal za prebjeg u SBB i ponuditi groteskni slogan „Narod zna“, SDA je dobila solidnu količinu glasova. Ipak, u usporedbi sa 2006. To je cijelih 100.000 glasova manje, pa se postavlja pitanje može li se Sulejman Tihić uistinu smatrati pobjednikom ovih izbora.  Njihovi koalicioni partneri i „stožernici u Hrvata“, Čovićev HDZ se zadržao na apsolutno istom nivou kao i 2006. Po Čovićevu žalost, nije svoju pijunku Borjanu Krišto uspio ugurati u Predsjedništvo, pa se po saznanju da će Komšić  prebaciti 50 % glasova naklatio laprdati o trećem entitetu i džamahirijama. Vjerovatno zna stožernik Dragan ( da, da isti onaj Dragan koji još početkom 80-tih u studentsku kartu pod poljem nacionalnosti velikim slovima napisa : Jugosloven) da Komšić ima zavidan broj glasova i u mjestima sa rezolutno hrvatskom većinom kao što su Dobretići, Zapadni Mostar, Kiseljak, Tomislavgrad i dr. Boga pitaj kakvim aktivnostima Dodik je uspio održati neprikosnovenost u svojoj avliji. Neće to njegovi drugovi kao što su Rajko, Igor i Dušanka, te drugarice Milica i Vesna nikako priznati, ali izgubili su 80.000 glasova. Najviše tamo gdje je Dodik „operisao“ u rejonima Gradiške i Banjaluke. Pa su lavići iz SNSD-a po saznanju da je vrag odnio šalu i da im se, iako su čak i politički bakcili Tadić i Jeremić dali svoj doprinos kampanji : „Srpska zauvek, BiH dok mora“, sprema poraz, pa pristupiše slavnom „bugarskom vlakiću“ i sa 46000 nevažećih listića uspješe u svom naumu da iritantnog „gospodina opstrukciju“ uvale u predsjednički kabinet.

O mirkopolitičkom potresu kojeg su izbori donijeli na našem kantonu nekom drugom prilikom, jer o porazu ovako nesposobne i kretenoidne vlasti svakako valja dugo i naširoko pisati. Proces formiranja vlasti je bolan i zahtjeva maksimalnu dozu tolerancije, ali se nadati  da će nova vlada s SDP-om na čelu ostvariti barem jedan mali dio svog programa kako bi promjene za koje je narod i glasao, postale  naša realnost. Tek ćemo onda znati priliči li nam više da pjevamo onu : „Godine su prošle pune muka“ ili onu novokomponovanu : „Ih lele, što se ne ubi’ ispod one kruške“.

 

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:18

Facebook komentari

Back to top