Islamski pogled na prirodu

Submitted by Urednica.S on Pet, 29/03/2019 - 11:25
Islam ima razrađenu hijerarhiju znanja, integriranu po načelu božanskog jedinstva (tevhida).

Ova hijerarhija uključuje pravne, sociološke i teološke znanosti, kao i duhovne i metafizičke, i sve one izvode svoje principe iz Kur'ana. Razmatranje filozofskih, prirodnih i matematičkih znanosti razvija se na ishodištu iz jednog odLijepih Božijih Imena.

Naprimjer, Onaj koji život daje,sja nadmedicinom, geometrija i inženjering ovise o imenima Svepravednog, Onog koji svemu daje oblik,koji sve usklađuje, afilozofija odražava Ime Mudri. Svaka razina znanja oslikava prirodu u određenom svjetlu. Pravnici i teolozi smatrajuda je znanje u pozadini ljudskog djelovanja, filozofi i znanstvenici to vide kao domenu koja će se analizirati i razumijevati, a metafizičariga videkao predmet kontemplacije i ogledalo koje odražava zadivljujuće realnosti.

Muslimanski učenjaci nemaju tradiciju razdvajanja proučavanje prirode i poznavanja Boga. Mnogimuslimanski znanstvenici, poput Ibn Sinaa, Nasir ad-Dina Tusija i Džabira ibn al-Hayyana, bilo da su prakticirali sufizam ili ga intelektualno oblikovali u okvirima sufijskih učenja, oduvijeksu smatrali da su za muslimane,promatranje i promišljanjeprirode, vrlo važniaspekti njihovog duhovnog putovanja.

Osim toga, muslimani su zadržali intimnu vezu između znanosti i drugih područja islamskih studija. Ova veza se nalazi u samom Kur'anu. Božanska Objava u islamu korespondiramakrokosmičkom objavljivanju (kosmos). Islam je, također,ime za Božanskisistem usvemiru. Knjiga islama je „zapisani Kur'an“ (al-Qur'an at-tadwini)dok je cijeli svemir „Kur'an kreacije-stvaranja“ (al-Qur'an at-takwini).

Čovječanstvo je, također, Božanska Knjiga koja odgovara Kur'anu i svemiru. S obzirom na to, ajet označava kur'anski izrazdogađaja koji se odvijaju unutar naših duša,kao ifenomene koji se javljaju u prirodi. Ljudski život je u takvim korelacijama sa prirodnim pojavama,da onaj koih može prepoznavati, može donijetiapsolutno ispravne zaključke o svijetu budućnosti. Drugim riječima, zakonitostipovijestise mogu prepoznavati u zakonima prirode. Naprimjer:

Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!

Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.

I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je, doista, blizu onih koji dobra djela čine.

On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se!

U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.(Al-A'raf, 54-58)

Ovi ajeti govore o prirodnim fenomenima, pominju proživljenje i važnost molitve. Gospodarenje zemljom je zabranjeno, a već smo kazali da jedino Allah upravlja svime i nema sudruga ni u stvaranju niti u upravljanju. Ovo su osnovni principi vjere (vjerovanje u Allahovo jedinstvo i proživljenje) koje naglašavamo kada god se podsjećamo na našu zadaću ili dužnost; kao Allahovih namjesnika, mi se molimo, uspostavljamo pravdu i izbjegavamo gospodarenje i prekoračenja u AllahovomZakonu.

Ostala značenja se daju naslutiti. Dan i noć simboliziraju sretne, odnosno nesretne trenutke koji se naizmjenično događaju u životu svake osobe ili naroda. Kiša, simbol Allahove Milosti, spominje se kao Milost Allahova koja je blizu onihkojičine dobro. Vjetrovi, noseći radosnu vijest o kiši liče na lučonoše ili vođe vjerske obnove, a njihova poruka upoređuje se sa teškim oblacima kiše.

Srca bez vjere, umovi bez dobrog rasuđivanja i glasa razuma liče na obamrlu zemlju koja vapi za kišom koja bi je učinila plodonosnom. Baš kao što plodna zemlja odiše vegetacijom po volji Gospodara, tako su i srca i umovi spremni postatiizvorišta Božanske Poruke iz kojih će zračitivrline vjere i znanja. Međutim, uvijek će biti i neke pustinje, umova i srca koji ne dobivaju dovoljno kiše da bi iz njih bujala vegetacija, te tako neće imati koristi od ove milosti.

Konačno, ovi ajeti daju utjehu vjernicima, koji kao manjina žive u ugnjetavanim zajednicama, u pokvarenim i sredinama gdje se zlo raširilo, sa radosnom viješću da je pobjeda blizu, čuvajući nadu u Božiju intervenciju, pronalazeći pomoć u strpljenju i molitvi.

Prema navednom, ovo objavljivanje je neodvojivo od kosmičkog objavljivanja koje je također Božija Knjiga. Odbijanjem odvajanja čovječanstva od prirode, islam čuva jedinstven pogled pogled na univerzum i vidi protok Božanske milosti u arterijama kosmosa i prirodnog poretka. Kao što nastojimo nadmašiti prirodu izvan njenog dometa, ona može biti i pomoć u tom procesu, ako naučimo da je promatramo kao ogledalo na kome se reflektira viša stvarnost.

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Alu Imran, 190-191)

Čovječanstvo i priroda

Čovječanstvo se nalazi na osi i u središtu kozmičkog miljea. Time što smo poučeni imenima svih stvari, uzeli smo ključeve znanja o svim stvarima, a time i način dominacije nad njima. Međutim,mi smo je preuzeli isljučivo u okviru našesposobnosti služenja kao Allahovi namjesnici na Zemlji (halifa), a ne kao način pobune protiv Neba.

Zapravo, čovječanstvo jekanal milosti za prirodu. Naše aktivno sudjelovanje u duhovnom svijetu uzrokuje svjetlo za ulazak u svijet prirode. Zbog naše intimne veze sa prirodom, naša unutrašnja pozicija se ogleda u vanjskom poretku.Prema tome, kada se naše unutrašnje biće pretvara u tamu i nered, priroda nam se iz harmonijei ljepote,pretvara u gubitak ravnoteže i nered.Naše se osobenosti reflektiraju u prirodi, tako da svako poniranje u dublja značenja u prirodi znači i poniranje u dubine vlastite ličnosti.Oni koji žive na površini,njihova bića mogu proučavati prirodu kao nešto čimese može manipulirati i dominirati, dok oni koji su okrenuti prema unutarnjoj dimenziji njihovog postojanja mogu prepoznati prirodu kao simboli razumjeti je u njenoj potpunosti.

Ovaj koncept čovječanstva i prirode, kao i prisutnosti metafizičke doktrine i hijerarhije znanja, omogućioje islamurazvitak mnogihznanosti koje su ostvarile značajan utjecaj na razvoj zapadnih znanosti, ostavljajućipri tome čvrstu islamsku intelektualnu građevinu.

Neko poput Ibn Sinaa, mogao jebiti ljekari peripatetičkifilozof, i još obrazlagati svoju„Orijentalnufilozofiju“tražećiznanje kroz iluminaciju. Nasir ad-Din at-Tusi mogao jebitivodeći matematičar i astronom svoga vremena, kao iautor izvanrednih rasprava o sufizmu.

Muhy ad-Din ibn al-Arabi mogao je biti vodeća ličnost u većini ezoterijske dimenzije sufizma, ali i objašnjavatiširenje svemira i kretanje objekata. Džabira ibn al-Hayyana nijepridržavanje sufizma spriječilo da postane osnivačalgebre i hemije. Ibn Džerir at-Taberi, jedan od najistaknutijih figura u islamskoj pravnoj znanosti, povijesti i tumačenju Kur'ana, pisao jeo vjetrovima koji nose „plodonosne“ oblake iz kojih će pasti kiša. Ibrahim Haqqi Erzurum,poznati šejh sufizma sedamnaestog stoljeća, bio jebriljantan astronom i matematičar, kao i stručnjak u okultnim znanostima.

Postoji mnogo više ovakvih primjera, no i ovisu dovoljni dapokažukako jeislamska hijerarhija znanja i posjedovanje metafizičke dimenzije zadovoljavalointelektualne potrebe svojih sljedbenika.Zbog togaoni nikada nisu tražili da zadovolje svoju žeđ za istraživanjem izvan religije, kao što se to dogodilo na Zapadu.Islam jeuniverzalni red,integralna vjera harmonije, jedinstveni sustav koji usklađujefizičko s metafizičkim,racionalno s idealnim,atjelesno sduhovnim. Svaka dimenzija našeg zemaljskog života ima svoje mjesto unutar islamske matrice i time može obavljati svoju funkciju, omogućujućinam da se u miru sa samim sobom, našomzajednicom i prirodom, dobije sreća oba svijeta.

Topic