Izlazi li Njemačka iz Schengena zatvaranjem granica

Nakon granica prema Austriji i Danskoj, Njemačka najavljuje oštrije kontrole i na drugim granicama prema susjedima.

Izbjeglička kriza iz temelja je poljuljala mnoga pravila na kojima počiva Europska unija, a posebice jedan od ključnih – otvorenost granica njezinih članica, posebice onih koje se nalaze u schengenskog sustavu.

Mogućnost prelaska granica bez pokazivanja dokumenata jedna su za drugom počele ukidati mnoge europske države, a sva je pažnja bila usmjerena prema Njemačkoj, državi koja je primila najmanje milijun izbjeglica. Rigorozne kontrole prvo je uvela na granici prema Austriji, potom i prema Danskoj, a posljednjih dana stižu najave i o pojačanim kontrolama na granicama prema ostalim susjedima. Takve su mjere ocijenjene kao mogući njemački izlazak iz Schengena na neodređeno vrijeme.

„Kontrole granica prema susjedima moraju biti toliko dugo na snazi dok Europskoj uniji ne pođe za rukom učinkovitija zaštita i kontrola vanjskih granica. No ne vidim da bi to u dogledno vrijeme moglo uspjeti“, rekao je Horst Seehofer, novi ministar unutarnjih poslova, najavljujući da bi kontrole trebale biti proširene i na ostale njemačke granične prijelaze.

„Trenutno nisu mnogi granični prijelazi u Njemačkoj trajno kontrolirani. Moramo govoriti o tomu može li to tako ostati. Ne radi se samo o sprječavanju ilegalnih prelazaka granice, nego i o ostalim zaštitnim funkcijama“, dodao je Seehofer.

Njemačka stvara pritisak

No, i s jedne i s druge strane austrijsko-njemačke granice, na kojoj su na snazi kontrole dokumenata, tvrde da Schengen nije ukinut, niti da Seehoferova izjava implicira da se Njemačka planira povući iz tog sustava kontrole granica.

Prema stajalištu političkog analitičara Martina Brusisa, ministar Seehofer zapravo „želi izvršiti pritisak na EU i države koje se nalaze na njenim vanjskim granicama da pojačaju zaštitu schengenskog područja od ilegalnih graničnih prelazaka“. S druge strane, nastavlja, postoje jaki interesi (unutar Njemačke i unutar aktualne vlade), „posvećeni održavanju schengenskog područja jer se smatra da olakšava prekograničnu trgovinu i putovanja – dva postignuća europske integracije“.

Ne vidi ni postojanje političke većine u EU za napuštanje otvorenih granica, podsjećajući kako su Europska komisija i države članice uspostavile graničnu i obalnu stražu čiji je ključni zadatak poboljšanje kontrole vanjskih granica Unije.

„Akteri EU-a također pregovaraju o reformi pravila za dobivanje azila u cilju postizanja zajedničkih standarda, ravnomjernijeg dijeljenja tereta među zemljama članicama, te sprječavanja neregularne sekundarne migracije tražitelja azila. Sporazum o ovim pravilima će pridonijeti održavanju otvorenih ili ponovno otvorenih unutarnjih granica u schengenskoj zoni. Dakle, čini se da do sada dominantna politika za cilj ima očuvanje otvorenih, ali bolje zaštićenih granica“, objašnjava Brusis.

Nekad veliki uspjeh, a danas veliki rizik

Stručnjak za međunarodne odnose Stefan Lehne, gostujući profesor na think tanku Carnegie Europe, čije je sjedište u Bruxellesu, podsjeća da su, osim Njemačke, schengenska pravila ukinuli i privremeno omogućili ponovno uvođenje graničnih kontrola (što Schengen zapravo i omogućuje) i Švedska, Danska, Austrija te Norveška (koja nije članica EU, ali jeste dio schengenskog prostora). Svjestan je da je izbjeglička kriza zasigurno promijenila atmosferu jer se Schengen, „nekad smatran velikim uspjehom, sada smatra povremenim faktorom rizika“.

„Seehofer je naglasio vezu između održivosti Schengena i kontrole vanjskih granica EU-a. Dok god je to drugo problematično u velikom broju zemalja, malo je vjerojatno da će EU u potpunosti vratiti primjenu schengenskih pravila“, navodi Lehne.

Na upit odustaje li Europska unija, općenito, od principa otvorenih granica novinar zagrebačkog tportala Vanja Majetić primjećuje kako je „Schengen već dugo na klimavim nogama“. Po njemu, „lako je moguće da će pojedine članice EU pratiti njemački potez čime bi mogao nastati trend ukidanja, osobito zbog jačanja populizma i učvršćivanja desno orijentiranih protumigrantskih stranaka, kako su pokazali nedavno održani izbori u Austriji i Italiji, uz već postojeću situaciju unutar EU“.

„Unutar EU mnogi se ugledaju u Njemačku u mnogočemu, pa nije nemoguće da će njemačko ukidanje kopirati i drugi“, dodaje.

Gužve su neizbježne

Nisu sve članice Europske unije ujedno i dio schengenskog prostora, a najmlađa od njih – Hrvatska, koja je u Uniju ušla prije pet godina, cijelo se to vrijeme priprema za ulazak. No, to se još izvjesno vrijeme neće dogoditi. I stoga se i dalje mogu očekivati gužve na granicama prema Schengenu, ne toliko prema Mađarskoj, koliko prema Sloveniji.

Majetić ukazuje kako su „svi integracijski procesi Europske unije pokazali da onima koji se u to uključuju kasnije postupci traju znatno duže, dok su im uvjeti istovremeno teži, pa je tako i slučaj s Hrvatskom“.

„Ulazak u Schengen bi trebao biti najbolji, a možda i jedini način da se u potpunosti dugoročno riješi pitanje gužvi na graničnim prijelazima. Stoga je uz posredstvo Europske komisije sa Slovenijom napravljen dogovor o načinu rješavanja problema na licu mjesta u slučaju pretjeranih gužvi, a takvi su aranžmani u domeni iznimaka, a ne pravila“, kaže Majetić.

Odgovarajući na pitanje očekuju li sve koji putuju prema državama koje su dio Schengena, a posebno građane država Zapadnog Balkana, višesatna čekanja na granicama čemu smo svjedoci sve češće u posljednje vrijeme, konstatira da pojačane kontrole znače gužve.

„Dodatne probleme mogle bi izazvati mogućnost korištenja kontrole unutarnjeg schengenskog prostora, odnosno vlastitih granica. Pojedine države to pravdaju strahom od terorističkih napada ili u strahu od ponavljanja migrantske krize, a kako su ti problemi itekako aktualni, gužve i problemi prilikom prelaska granica su neminovni“, prognozira Majetić.

Na istom tragu govore i drugi Al Jazeerini sugovornici, najavljujući gužve i na vanjskim, i na unutarnjim granicama Schengena. Putnicima, stoga, svi preporučuju jedino što im preostaje – strpljenje.