Home

Jonathan Moore: Bošnjaci, Hrvati i Srbi su moji heroji i inspiracija

14 Aug

Jonathan Moore: Bošnjaci, Hrvati i Srbi su moji heroji i inspiracija

Aktuelni šef Misije OSCE-a Bosni i Hercegovini Jonathan Moore, nakon tri godine završava s mandatom i odlazi iz naše zemlje.

Kao profesionalni diplomata u Bosni i Hercegovini boravio je više puta na različitim zadacima. U BiH je bio na dužnosti savjetnika šefa Misije OSCE-a 1996. i zamjenika ambasadora SAD-a od 2009. do 2012. godine. Moore u intervjuu za Radiosarajevo.ba, između ostalog, govori o stanju ljudskih prava, demokratskim procesima u zemlji, kao i utiscima i emocijama koje gaji prema našoj državi.

Radiosarajevo.ba: Na kraju mandata, kako ocjenjujete stanje ljudskih prava u BiH u ove tri godine i da li je BiH napredovala u ovoj oblasti kao i na polju vladavine zakona?

Moore: Ljudska prava svugdje u svijetu, pa tako i u BiH su pod prijetnjom. Vidimo i previše populizma, retorike, posebno sa strane političara ali, ne samo od njih. Mnogo pojedinaca piše svoje komentare, previše je govora mržnje, užasnih riječi i retorike. Moramo obnoviti, zaštiti, i braniti ljudska prava i principe, uključujući naravno slobodu govora. Mnogo ljudi upravo zloupotrebljava slobodu govora u BiH, ali i u drugim zemljama. Naša misija jesu predavanja i stalne lekcije o ljudskim pravima, da ih moramo braniti u bilo kojem slučaju. Ovih dana vidjeli smo prijetnje smrću novinaru, kao i fizički napad u Kiseljaku na ženu i maloljetno dijete. Ljudska prava su stalno napadana. Što se tiče napretka u BiH, generalna ocjena je da od općih izbora 2014. godine na ovamo ima napretka. Vidjeli smo i pozitivne reakcije nakon inicijative Europske unije, odnosno Berlina i Londona, za reformama. Posmatrajući čitavu regiju, također postoji napredak. Ostalo je malo više od godine dana do novih općih izbora, šanse za veliki napredak su male. Nadamo se da će nakon tih izbora biti formirane nove koalicije. Bilo je i posebno tada, u toj prvoj fazi, 2014-2015. godine nekoliko koraka. Na kraju, moram dodati, na lokalnom nivou stalno vidim pozitivne primjere i napredak. Nije samo riječ o toleranciji, nego i poštivanje prema susjedima u najmanjim mjesnim zajednicama, u ruralnim krajevima. Bosanci i Hercegovci, Bošnjaci, Hrvati i Srbi žive zajedno, imaju iste vrijednosti i istu tešku sudbinu. Oni su moji heroji i inspiracija.

Radiosarajevo.ba: Da li su upravo općine jedne od tih institucija koje su najdalje otišle u demokratskom razvoju?

Moore: Pa namjerno ili nenamjerno često se dešava da je tako. Posebno u ruralnim krajevima, ljudi su daleko od pažnje medija, daleko od političke retorike. Oni samo žive svoje živote, sa susjedima, njihova djeca pohađaju istu školu. U mnogim manjim općinama, pohađaju jednu jedinu osnovnu školu, to sam vidio i više puta. Ljudi bez utjecaja, bez miješanja politike. Oni žive svoje živote sa znanjem da niko nema posao, da nisu sigurni hoće li imati novca sutra za svoju djecu, ali ipak žive svoje živote. Vidjeli smo na lokalnim izborima prošle godine da su mnogi izabrani načelnici bili nezavisni kandidati i da nisu pripadali ni jednoj političkoj stranci. To je također inspirativno.

Radiosarajevo: U svoje tri godine mandata u kojim sektorima demokratskog razvoja ste detektirali najveće probleme u BiH?

Moore: Politika i politikanstvo je najveći problem. Činjenica je da ima previše retorike i populizma. To je dijagnoza u svim demokratskim društvima, a ne samo u BiH. Jasno je svima da vladavina prava treba biti prioritet. Vidimo mnogo političkog miješanja u pravosudne institucije. Vidimo još uvijek previše neprofesionalizma u tom sektoru. Naravno, imamo odvojene uspjehe na raznim nivoima. Kada smo pravili konkretno analizu procesuiranju ratnih zločinaca na državnom nivou, imali smo konkretne preporuke. Ipak na putu ka analizi bilo je previše rupa. Sada smo u boljoj fazi. U odličnim smo odnosima s v.d. glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH Gordanom Tadić, s predsjednikom Suda BiH Rankom Debevcem, kao što smo bili i s Medžidom Kreso. Ipak, korupcija je ogroman problem u zemlji. Još uvijek ima mnogo javnih preduzeća koja imaju previše radnika. Veći problem od broja radnika je nedostatak pravog nadzora. Javna preduzeća, kao i ministarstva su odgovorna građanima i javnošću. Problematično je da ima toliko javnih preduzeća, koja su pod političkom kontrolom. U kontekstu tog utjecaja, s posljedicom korupcije, pravosudne institucije moraju raditi neutralno, nezavisno, u skladu sa zakonom. Tu svima treba da bude očigledno. Nažalost to nije uvijek tako u BiH.

Radiosarajevo.ba: Spomenuli ste politikanstvo. Kako gledate na činjenicu da se politički sukobi čak prelamaju i preko najmlađih stanovnika, u slučajevima “dvije škole pod jednim krovom”, i da su se i najmlađi građani počeli buniti na takve probleme?

Moore: Sve je to dio istog fenomena. Kada ljudi već godinama i decenijama, imaju ista očekivanja od života. Ako se želite upisati na neki fakultet i nakon završetka studija želite posao, sve ima veze sa vladajućim strankama. Moraš se učlaniti ili imaš strica, tetka, oca, majku, brata, sestru, koji su članovi te stranke, onda morate glasati za tu stranku, da možeš biti upisan na fakultet. Potom dobiješ posao, naravno u nekom javnom preduzeću i čekaš da nakon 30 godina dobiješ penziju. Takav sistem je čista korupcija. Vidimo to, ne samo u Jajcu, nego i svugdje u BiH. Omladina nije glupa. Oni su pravi ljudi i vide svojim očima da ne žele biti žrtve takvog stranačkog sistema, korupcije. Zbog toga žele tražiti budućnost, posao za sebe i za svoje porodice u inostranstvu. Kada bi bilo manje korupcije, više nadzora, boljih standarda, to bi povrećalo domaće i strane investicije u BiH.

Radiosarajevo.ba: S kakvim utiscima odlazite iz BiH, šta će vam najviše nedostajati i da li ćete se nekada ponovo vratiti?

Moore: Ja sam prvi put bio u BiH veoma kratko, čak i prije rata. Vratio sam se 1996. godine i bio tri mjeseca. Sada nakon više od šest godina u BiH odlazim. Naravno, namjeravam se vratiti, a u kojem svojstvu ne znam. U svakom slučaju kao privatna osoba, siguran sam da ću doći. Ja imam BiH u svom srcu i uvijek na umu. Imao sam i tada prije 25 godina, kada sam radeći u američkoj ambasadi u Beogradu, prvi put vidio slike iz Omarske. Prije nekoliko dana, imao sam veliku čast biti prisutan u Omarskoj. Bio sam jedini stranac koji je imao mogućnost govoriti na tom tužnom mjestu. Ne želim i neću ni moći zaboraviti takve stvari. Ono što meni posebno ostaje na umu su Bosanci i Hercegovci, pravi ljudi u malim mjesnim zajednicama. To su ljudi koji su izgubili svoje kuće, da li u ratu ili u klizištima i poplavama. Ljudi koji uprkos svemu žive zajedno, sa susjedima druge vjere ili nacije. Oni žive svoj život pod tim teškim uslovima, pametni su, pošteni, i takve ljude neću moći nikako zaboraviti.

 

(Izvor: Radiosarajevo)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top