Logor Omarska, 2. juni 1992.
„Heej!“ ‚Ajdeee!!“
Mladi muški glasovi i povici stražara prelamali su se gipko o rebraste metalne zidove hangara, zvoneći u ušima stotine logoraša na pisti. Poneki su, sjedeći, prateći zvuke pogledom i okrećući se znatiželjno, još halapljivo gutali komade stvrdnutog kruha, upravo pobacanih u ljudsku masu, piše Satko Mujagić za portal Al Jazeere.