05 Jul

Krajina nakon posjete Bakira Izetbegovića: Gomila laži i pustih obećanja (FOTO)

Unsko-sanski kanton bio je i ostao polje najvećeg političkog demagoškog djelovanja od svih deset kantona u Federacije BiH.

Politička prosipanja lažnih priča i obećanja, te manipulatorsko izbjegavanje stvarnih problema, krasilo je i još uvijek krasi političku scenu na najzapadnijem federalnom kantonu.

Priča ista – glavni akter također. Stranka demokratske akcije (SDA).

izetbegovic i dedic

Svjedočimo postbajramskoj posjeti bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića Unsko-sanskom kantonu, na kojoj je, zajedno sa „domaćinom“ i „poljoprivrednom perjanicom“ federalnim ministrom Šemsudinom Dedićem okupljenima „davao odgovore“ na „postavljena pitanja“ i to ne bilo kakve, već isključivo SDA odgovore na aktuelna poitička pitanja.

Iako ta pitanja, u stvari niko nije ni postavio, Krajišnicima je održan prigodan „politički vaz“ o antidejtonskom djelovanju Milorada Dodika, o Draganu Čoviću i njegovoj želji za trećim entitetom, te o „ljubavnoj sapunici“ sa Fahrudinom Radončićem. Demagogija, koja bi uskoro trebala postati šaljiva literatura za djecu niže razredne dobi.

dedic

Iole bolji poznavalac aktuelnih političkih previranja u Unsko-sanskom kantonu razumjeće da Bakirov dolazak nema za cilj davanje odgovora na aktuelna politička pitanja, već da pokuša riješiti političku krizu i sunovrat stranke na čijem je čelu, a koju je prouzrokovao predsjednik Kantonalnog odbora SDA USK  i federalni ministar poljoprivrede Šemsudin Dedić. Osoba, kojoj je SDA u federalnoj Vladi povjerila jedan od najbitnijih resora, uspjela je da isti dovede na sami rub ponora. Ko god želi da se uvjeri u ovo, dovoljno je da porazgovara sa bilo kojim poljoprivrednim proizvođačem u Federacije BiH. Naravno, sa svima osim sa svinjogojcima, koji se jedini nalaze u povlaštenom položaju, a što im je omogućio ministar Šemsudin Dedić.

Bakir Izetbegović, kojem je općina Centar važnija od cijelog Unsko-sanskog kantona (i još dvije općine pride), o stanju u našoj državi već duže vrijeme razmišlja na klasični „sarajevski način“, u komparativu. Kaže Bakir kako ga tjeraju da narodu ne govori da mu je (narodu) dobro, jer stanje ne da nije dobro, nego je i bolje od toga.

Što bi narod kazao: „Ne vjeruj svojim, nego mojim očima“.

Poljoprivredni pulem Šemsudin Dedić, očaran životom u glavnom gradu, stvari, opet, vidi u superlativu. „Najveći poljoprivredni potencijal leži u Unsko-sanskom kantonu!“ Međutim, kako ovu komparacijsku igru „dobrog-boljeg-najboljeg“ stanja vide poljoprivrednici ovog kantona, koji vrijedno, s mukom i bez trunke Dedićeve pomoći, uzgajaju razne poljoprivredne kulture?

Da li je cijena maline od 1,50 KM/kg „dobra“, „bolja“ ili „najbolja“?

maline

Vjerovatno odgovor leži u tome čijim očima i životima gledamo na ovaj problem: Bakirovim, Dedićevim ili očima jednog poljoprivrednika.

Shodno tome, ostaje i misterija da li su dati odgovori na ova pitanja na SDA javnoj tribini održanoj u postbajramskom Bihaću.

 

(Izvor:otpor.info)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top