Home

Ljudi u BiH sve više oboljevaju od sindroma 'Begove čorbe'

09 Oct

Ljudi u BiH sve više oboljevaju od sindroma 'Begove čorbe'

Mladi u Bosni i Hercegovini boluju od sindroma „Begove čorbe“. Sve bi da imaju, ali rijetko ko od mladih želi da se pomjeri sa mjesta i da nešto uradi, za sebe ili društvo u kojem živi – kaže u intervjuu za agenciju Patria mladi profesor filozofije iz Sarajeva, Adem Olovčić.

 Iako je svjestan teške ekonomske situacije u BiH i činjenice da ljudi teško dolaze do radnih mjesta jer je ugašen veliki broj kompanija u zemlji tokom posljednja dva desetljeća, smatra da mladi ljudi, također, ne rade mnogo kako bi stvorili nove vrijednosti i popravili ekonomsku situaciju u zemlji, već uglavnom za sopstvenu situaciju krive društvo i sistem.

I volontiranje je posao 

A, prilika je, kaže Olovčić, mnogo. Potencijali zemlje nisu iskorišteni ni izbliza. BiH i geografski i klimatski ima predispozicije da postane bogata zemlja. Blizina Istanbula sa jedne, te Beča,  Minhena, Pariza, Brisela i drugih evropskih metropola sa druge strane, zemlju bi mogla učiniti jednom od najugodnijih država u regionu.

''Ako ne radite i nekoj firmi, onda to ne znači da trebate sjediti kod kuće'' – kaže Olovčić.

''Praksa pokazuje da se mladi ljudi u bogatim evropskim zemljama stalno kreću, i stalno usvajaju nova znanja. Ispočetka nemaju stalno zaposljenje, pa to vrijeme koriste da volontiraju. Na taj način ostvaraju nove kontakte, usvajaju nove vještine, a onda imaju i veće šanse da dobiju posao'' – dodaje Olovčić. Neki od njih, kaže, ne prestaju volontirati ni nakon što dobiju posao, jer i dalje žele upoznavati nove ljude i steći nove prakse.

Sam sebi napraviti radno mjesto

I Olovčić je, objašnjava, kao mladi profesor filozofije sa vrlo visokim prosjekom bio bez posla nakon završetka diplomskog studija, ali je svoja znanja nametnuo tržištu  - nakon četiri godine volontiranja u različitim organizacijama, postao je spoljni saradnik u Fondaciji Krila Nade, osnovanoj 1994. godine u Sarajevu, a u kojoj stručnjaci različitih profila pomažu građanima da se lakše izbore sa traumama koje su preživljavali tokom četverogodišnje ospade grada. 

Fondacija, objašnjava Olovčić, danas djeluje sa tri vrlo jaka odjela:  Centar za psihoterapiju, Centar za edukaciju te Odjel pravnih poslova u kojem građani mogu dobiti besplatnu pravnu pomoć.

Smješteni su u ulici dr. Mustafe Denišćića, u blizini zgrade Bosmala. Samo u 2015. godini kroz tri centra Fondacije prošlo je više od 400 korisnika. Uloga Olovčića u Fondaciji je da učenicima i studentima pomaže da laše savladaju matematiku, fiziku i maternji jezik, te po potrebi, filozofiju i logiku.

Nije sramota tražiti pomoć ili posao

''I to je jedan od problema u bh. društvu. Ljudi u BiH se teško odlučuju da traže pomoć, ili posao što je jako pogrešno. Pokucati nekome na vrata i pitati za posao ne znači stavljati sebe u podređen položaj. Naprotiv, to govori o hrabrosti i želji čovjeka da postigne nešto u životu, o potencijalu, znanju i vještinama koje pojedinac nudi potencijalnom poslodavcu'' – kaže Olovčić.

Podsjeća da je mnogo primjera osoba koje su prošle kroz Fondaciju čiji stručnjaci su im pomogli na različite načine. Mnogi od tih ljudi su danas vrlo uspješni ljudi u BiH.

A, potrebno je bilo samo pitati ili zatražiti pomoć.

Prosjećan broj nezaposlenih u BiH prošle godine kretao se oko 500.000. No, istovremeno, stručnjaci upozoravaju da u BiH svake godine propadaju stotine miliona KM, prije svega na selima, u turizmu... Primjerice, stručnjaci sa agromediteranskog fakulteta u Mostaru kazali su da u BiH svake godine propadne više od 350 miliona KM samoniklih plodova. Uz malo maše i truda, to mogu postati nečija radna mjesta. 

 

(Izvor: Buka)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top