Maleni Dragan sanja da redovno ide u školu

Submitted by Kurtovic on Čet, 13/09/2018 - 11:06
Selo ima samo osam mještana

Selo Donji Tiškovac na rječici Butižnici u sastavu je općine Bosansko Grahovo, na samoj granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Smješteno u brdovitom i šumovitom kraju, odsječeno od svijeta, sa svega osam stanovnika i brojnim napuštenim kućama, zaboravljeno je od svih.  

Donji Tiškovac nema prodavnicu, ambulantu, sve je pusto, a mještani se za život snalaze kako znaju i umiju.

Put do sela je uzak, najvećim dijelom makadamski. S jedne strane puta su provalije, a s druge stijene s kojih se otkida kamenje. Ovim opasnim putem sedmogodišnji Dragan Vladušić, jedino dijete u selu, mora proći kako bi stigao do škole u Bosanskom Grahovu.

Porodica Vladušić živi veoma teško, u neimaštini. Draganovi roditelji Drenka i Jovan nisu zaposleni, a jedini izvor prihoda je Draganov dječiji doplatak od 30 KM mjesečno.

Vladušićima je najveća želja da odškoluju sina. Općina mu je prošle školske godine osigurala prijevoz do škole, a nadaju se da će tako biti i ove.

- Prve sedmice nije redovno išao u školu, jer su samo u petak došli po njega. Da ide pješice, previše je daleko i opasno, jer se ponekad ovdje pojave i vukovi. Najgore je zimi, kad snijeg zatrpa put, tada ne možemo baš nigdje - ističe Drenka.

Dragan je učenik drugog razreda i veselo je i inteligentno dijete. Kaže da u razredu ima svega šest drugara. Kad nije u školi, vrijeme najradije provodi u igri sa svojim ljubimcima, psom Snupijem i mačkom Liskom.

Nema struje, mobilne mreže...  

- Imamo nešto ovaca i kravu pa od toga preživljavamo. Živimo bez mobilne mreže u 21. stoljeću, a da bismo bilo koga nazvali, moramo otići u Bosansko Grahovo, koje je udaljeno 17 kilometara. Struja nije provedena u selo pa uz pomoć solarnih ploča osiguramo sebi dvije-tri sijalice, TV, friždider i to je to. Veš perem na ruke, i ljeti i zimi. Niko nam ne dolazi, svi su nas zaboravili - kaže Drenka.