Medić: S Mahirom sam jeo i pio, žao mi ga je, bio je gromada od čovjeka

Šok i nevjerica vladali su i jučer u Suhodolu kod Tarčina, gdje je u subotu ispred objekta za obuku policijskih kadrova Federalnog MUP-a ubijen policajac na straži Mahir Begić.

Nakon neprospavane noći tek rijetki su pristali govoriti za medije.

Bez obzira na prisustvo velikog broja policajaca, ne osjećaju se sigurno. Uvjereni su da ubica koji nije oklijevao povući obarač na policijskog službenika neće oklijevati to uraditi ni ako se bilo ko drugi nađe ispred njega. Jučer su samo Boga molili da opasni i naoružani Edin Gačić bude uhapšen.

Mještanin Suhodola Niko Medić, čija se kuća nalazi na osami, pucnjavu nije čuo. No, nakon što je iz medija saznao da je u blizini ubijen policajac, otišao je prespavati kod rođaka.

- Radi sigurnosti sam otišao. Neću ni večeras (sinoć, op. a.) kod kuće spavati. Danas sam preko dana malo bio u kući, ali sam se zaključao. Sad odoh kod rodice na kafu, pa ću opet kod strica na konak. Strah me i nadam se da će ubicu što prije naći. Nismo ni slutili da bi se ovakva tragedija mogla desiti - kazao je za „Avaz“ Niko Medić.

Njegov stric Ilija Medić, čiji sin je čuo pucnjavu, a potom su saznali da je Begić ubijen u blizini njihove kuće, i jučer je ponovio da je dobro poznavao ovog časnog policajca.

- Begić je već duže radio na obezbjeđenju lokaliteta na kojem je ubijen. To je bio čovjek gromada, imao je 120 kilograma. Vrijedan je bio. Sila. Dolazio je često kod mene da pijemo kafu. Tužan sam zbog svega. Mahir je od mog sina stariji samo dvije godine, bili su jarani. Sve me ovo pogodilo. Žao mi je svakog ko strada, a posebno nekoga ko mi je bio toliko blizak, s kim sam jeo, pio, družio se – kaže Ilija Medić.

 Kako smo se spašavali iz snijega 

- Sjećam se, kad je prije četiri godine napadao onaj veliki snijeg, moj sin i ja smo lopatama razbacivali snijeg da bismo došli do Mahira i njegovog kolege koji su bili zarobljeni u kućicama u kojima su dežurali. Oni su s te strane kopali, mi s ove... Dva dana bili su zaglavljeni – sjeća se Ilija Medić.