Home

Mi i Slovenci

18 Sep

Mi i Slovenci

Može li se, smije li se ikako spomenuti BiH u kontekstu finala Eurobasketa između prvaka Slovenije i viceprcaka Srbije?

O Srbiji ne treba mnogo trošiti riječi, niti se porediti, ali evo možemo sa Slovenijom.

S njima je zapravo još teže, ali evo, da pokušamo. Raspala se prije 26 godina tvorevina što je Jugoslavijom zvaše, po teorijama zavjere i zbog uticaja velikih sila koje nisu mogle trpiti nadmoć u raznim pa i sportskom kontekstu.

Gdje god kreneš, Jugosloveni dominiraju, pa se onda nakon 26 godina kreiraju idealni sastavi.

Da li bi i ko mogao s Džekom i Pjanićem u idealnu postavu svih država, da li bi bilo mjesta za Jusufa Nurkića u košarkaškoj petorci...

Sitna buranija 

Nekad, za vrijeme bivše države, pričaju oni što dobar dio svog ljepšeg života vežu za taj period, Slovence se smatralo sitnom buranijom. Napravili Bosanci državu da imaju kao gdje kafu popiti. Uvijek izopćeni iz raje u vojsci i podvrgavani podsmjesima raznim, smatrani su doličnim samo da se bave skijanjem.

Onda se rasformiralo to što je bila Jugoslavija, ta "tamnica" je nestala i svima je zasjalo, čini se, samo u BiH još uvijek mrak. U sportskom barem kontekstu. Slovenaca je otprilike oko dva miliona, nema ih bome nešto puno ni u dijaspori jer nisu imali potrebe bježati i širiti svoje grane. U ratu su najbolje prošli jer ih je skoro pa zaobišao (od sukoba u Sloveniji upečatljiva je tek izjava vojnika JNA "oni kao hoće da se otcjepljuju, a mi kao ne damo").

Odatle se njihovo sportsko posramljivanje svega i svačega doima još nevjerovatnijim. Ako je fudbalska reprezentacija BiH izborila jednom u historiji nastup na SP, učinila je to ponajviše zahvaljujući igračima što su odrasli u dijaspori. I to nam je to što se naših uspjeha tiče.

A Slovenci?

Oni možda nisu kadetski košarkaški prvaci Evrope, ali jesu seniorski. Jeste da su davno, jako davno, 2004. imali rukometnog prvaka Evrope, ali su u reprezentativnom rukometu, treći u Evropi. Dolenec, Janc, Blagotinšek, Zarabec... prezimena su kao stvorena da budu prepoznatljiva u nekom sportu, više smo navikli na to.  I to je zapravo poenta zašto sport postoji, da preko njega drugima utuviš u uho svoja prepoznatljiva prezimena.

Nikog, nigdje

Za to vrijeme u BiH nemamo nijedan košarkaški klub na iole respektabilnom nivou. O rukometu da ne govorimo, nemamo klub čak ni u takmičenju humanitarnog karaktera, SEHA ligi.

Dok fudbalski klub Maribor broji ko zna koje učešće u grupnim fazama nekog od evropskih takmičenja, bh. prvaci kolektivno sabiraju još jedno u nizu ko zna kojih ispadanja u prvom pretkolu Lige prvaka, petstoto. A nemamo ni skijaša. Što je to tako, nije uopće potrebno konsultirati stručnjake. Jesu li Slovenci baš puno talentovaniji od Bosanaca? Nisu. Jesu li pametniji.

Jesu, puno su pametniji, time školovaniji i stručniji. Imaju i lijepu državu, nigdje opuška, sve pod konac pa se i tu razlikujemo. Razlikujemo se i u spoznaji koliko je sport bitan za promociju, razvoj, u spriječavanju zakržljalosti...Nije daleko Slovenija fizički, ali mentalitetom...

Njih i Kineza, dvije milijarde.

 

(Izvor: SportSport)

 

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top