Mirzet se i danas sjeća ratnog proljeća 92.

Sjećajući se tih dramatičnih vremena u kojem je bilo lakše nabrojati šta imaš, nego šta nemaš da bi odbranio svoju domovinu, Mirzet kaže, kako su mještani bihaćke MZ Gata na vrijeme spoznali da se Bošnjacima ne priprema ništa dobro. Zato su se brzo i ekasno organizirali, i svoju četu oformili koja je ubrzo preuzela na sebe borbene zadatke.

Mirzet Zolić zvani Atan iz Gate ubraja se u red istaknutijih boraca u tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH. Kao 23-trogodišnjak shvatio je svoju ulogu u ratu koji je dolazio. Svoje izlaske i sve ono što mladi vole, zamijenio je puškom, i zajedno sa svojim rođacima, komšijama i prijateljima stao na prve linije odbrane. Danas je penzionisan i kako kaže, uživa u slobodi koju je zajedno sa drugim hrabrim sinovima jedine nam domovine izvojevao protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.

O vremenu ponosa i slave i danas nosi brojne uspomene i slike. Sjeća se saboraca i bitaka. U uspomenama i anegdote, kao i momenti koji se pamte do kraja života. U samoj pripremi za odbranu, aprila 1991 godine, pored pušaka, nabavili su kaže i jedan minobacač 120 mm. Ispostaviće se kasnije da je to bio prvi minobacač kojeg je početkom rata posjedovao Peti korpus.

Sjećajući se tih dramatičnih vremena u kojem je bilo lakše nabrojati šta imaš, nego šta nemaš da bi odbranio svoju domovinu, Mirzet kaže, kako su mještani bihaćke MZ Gata na vrijeme spoznali da se Bošnjacima ne priprema ništa dobro. Zato su se brzo i efikasno organizirali, i svoju četu oformili koja je ubrzo preuzela na sebe borbene zadatke.

Ova četa, jedna od poznatijih u Petom korpusu, prvi put je djelovala prilikom oslobađanja svoga mjesta 12. juna 1992 godine.

Nešto kasnije četa iz Gate je ušla u sastav II. bataljona 502. Viteške brigade. Mirzet je prebačen u minobacačku bateriju ove brigade, gdje je dočekao i kraj rata. Minobacač koji je kupljen na početku rata, sjeća se, eksplodirao je 10.oktobra 1992 godine, te je Namjenska industrija po uzoru na njega proizvodila minobacače. Poslije rata se aktivirao radeći u nastavno - regrutnom centru.

U penziji je od 2004. godine. Ima suprugu i dva sina.