Nada Klajić: Bosanska država je među svojim susjedima najstarija država

bosna
Poznata historičarka za srednji vijek, prof. Zagrebačkog sveučilišta, dr. Nada Klajić, koja je 1989. izdala knjigu ‘Srednjovjekovna Bosna’, je prva među historičarima naučno dokazala da Bosna nije nikad pripadala ni srpskim ni hrvatskim zemljama.

 

Bosanski državni suverenitet bi dolazio u pitanje za period koji je historijski zanemarljiv. Država Bosna je prema Nadi Klajić samonikla tvorevina kakve su bile Hrvatska, Raška i Duklja. Ona je znanstveno dokazala da hrvatski i srpski historičari nemaju osnova da tvrde da je Bosna pripadala bilo kojoj strani. Ona otkriva pravi ključ zašto se krivotvori historija ranog perioda srednjovjekovne Bosne. Njena je teza da je Bosanska država među svojim susjedima najstarija država. Ova cijenjena historičarka je ustanovila i objavila tragove i činjenice o postojanju Bosanske države.

Vizantija je vladala Bosnom (od 1167-1180). S njenom vojskom je stigao u Bosnu veliki broj pristalica bogumilske vjere. Oslobodivši se vizantijske vlasti, Kulin je uzeo titulu bana, kako su se oduvijek u Bosni i nazivali njeni vladari. Bogumili su podjednako protjerivani od tadašnje ‘istočne’ i ‘zapadne’ crkve. Još za vrijeme Nemanje Bogumili, koji su dolazili iz Bugarske, bili su brutalno proganjani. Istom su brutalnom tretmanu bili izloženi i za vrijeme njegovog sina Stefana Nemanje, zvanog Stefan Prvovjenčani koji je vladao (1196-1228). To je nastavio i njegova brat Sava po povratku sa gore Atos. Na velikom Saboru u gradu Žiči 1221., donešen dekret velikog župana Stevana Nemanje koji nalagao istrjebljenje Bogumila. Mjere su bile zvjerske i u praksi su značile: konfiskacija imovine, čupanje jezika, izgaranje lica usijanim željezom, silovanje, te konačno progonstvo. Bogumili su bježali na sve strane, a ponajviše u susjednu Bosnu, piše Aleksandar Solovljev u svome djelu Svjedočanstvo pravoslavnih izvora o Bogumilina na Balkanu, strana 40., a to isto potvrđuje i V. Ćorović u svom djelu Istorija Jugoslavije, str. 98.

I “heretici” (Bogumili) iz Hrvatske i Dalmacije sklanjaju se pred progonima katoličke inkvizicije, masovno bježeci u Bosnu. Bosna je bila utočiste svih proganjanih, koji su iz susjednih krajeva morali bježati zbog raznih vjerskih i drugih uvjerenja. To je upravo bio period vladavine bana Kulina (1180-1204). Kako je ban Kulin došao na čelo Bosne, ne zna se. Vjerovatno u vrijeme kada je Vizantija vladala Bosnom (od 1167-1180). S njenom vojskom je stigao u Bosnu veliki broj pristalica bogumilske vjere. Oslobodivsi se vizantijske vlasti, Kulin je uzeo titulu bana, kako su se oduvijek u Bosni i nazivali njeni vladari. Za vrijeme Kulina bana širenje bogumilskog učenja u Bosni uzelo je toliko maha da ga je i on sam prihvatio zajedno sa svojom porodicom, rođacima, dvorjanima i oko 10 hiljada podanika, a Bogumilstvo banskim aktom postade državnom vjerom Bosne.

Ban je znao da samostalnost Bosne može očuvati jedino oslanjajući se na Bogumile. Papa je bio jako uznemiren na pojavu tolikog broja Bogumila u Bosni. Oktobra 11., 1200. godine papa naređuje ugarskom kralju Emeriku da poduzme sve potrebne mjere kako bi prisilio Kulina bana da prihvati katoličku vjeru, a ako to ne učine, da se svrgne. Heretici se moraju iz cijelog kraljevstva protjerati, a imanje im se zaplijeniti-bio je ultimatum pape. Emerik je to dobro razumio i kao vjerni sluga katoličke crkve krenuo na Bosnu. Šta se poslije desilo može se iščitati na stranicama historije.

Helem, u državi Bosni su u jednom vremenu bili samo Bogumili. Bogumili dolaskom Turaka promijeniše vjeru i postadoše muslimani. Ako neko pita da li se išta u državi Bosni promijenilo od vremena naših i mojih predaka Bogumila. Istinu govoreći ništa. I dalje napadaju Vizantinci preko rijeke Drine koji se vremenom udomaćiše i nastaniše u Bosni. Istina je i to da njihovi rođaci plajčkaši povremeno prijeđu Drinu i počine zločine misleći da će jednom zauvijek istrijebiti dobre Bošnjane. Isto to čine i Latini prelazeći rijeke Savu i Unu. U zadnje vrijeme su se i jedni i drugi slizali i udružili protiv Dobrih Bošnjana. Viđaju se zajedno u Banjaluci, Beogradu, Bijeljini i drugdje.

Izvor: