Home

Nasilje u Arakanu očima djece koja su na opasnom putu do Bangladeša izgubila roditelje

23 Sep

Nasilje u Arakanu očima djece koja su na opasnom putu do Bangladeša izgubila roditelje

Djeca arakanaskih muslimana koja su zbog napada budističkih nacionalnista i mijanmarske vojske u Arakanu izbjegla u Bangladeš, s ekipom Anadolu Agency (AA) su podijelili priču o patnji i onome što im se dešavalo.

Saddam Huseyin (10) živi u kampu Nayapara, u gradu Cox’s Bazar. U Mijanmaru je imao sretan život s porodicom, išao je u školu i imao mnogo prijatelja. Tragedija s kojom su se zatim suočili, sve je promijenila.

Mali Saddam je za AA kazao kako je mijanmarska vojska ubila njegovog oca.

"Nakon što mi je otac ubijen, pobjegao sam s majkom. Majku sam izgubio na granici", rekao je Saddam.

Saddam, koji je u Bangladeš prešao s drugim muslimanima koji su pobjegli iz Arkana, gledao je kako mu vojska pali kuću. Dječak još uvijek nije uspio potisnuti šok i traumu uzrokovane proživljenim.

Dijete koje živi u Nayapari i koje je zadesila slična sudbina jeste i 10-godišnji Kerim Ullah.

On je s bratom i sestrom, Sadikom i Aydom, te 70-godišnjom nanom Seyide prešao u Bangladeš.

Kerim je rekao kako je, nakon što mu je otac ubijen, a majka oteta, izbjegao i s nanom te grupom djece sakrio se u šumskom području. Na putu ka Banglašu izgubio je brata.

Nana Seyide ne zna šta će se desiti njenoj unučadi, a, prema njenim riječima, djeca nisu svjesna da su ušla u jedan veoma neizvjestan period.

Naim Ullah (8) živi u kampu Kutupalong, a od tiranije u Arakanu, u Bangladeš je pobjegao s majkom, dva brata i tri sestre.

Naim je rekao kako je na put krenula i njegova 75-godišnja nana Gulsum, koja je preminula prije nekoliko dana na opasnom putu ka Bangladešu.

Muslimani koji žive u kampovima u Bangladešu zahvalni su na humanitarnoj pomoći koja im biva pružena, prvenstveno iz Turske.

"U kampovima uvijek vidimo Turke. Otkako smo došli ovamo, stalno nam donose hranu i druge stvari", rekao je Muhammed Nur koji je iz Mijanmara uspio ponijeti tek najosnovnije stvari.

Prema njegovim riječima, nisu uspjeli ponijeti ni pribor za jelo, ni pokrivače, a ni druge osnovne stvari.

Meryem Adhikari (46) kazala je kako se ne moraju boriti za dobijanje pomoći, jer turske organizacije rade na veoma organiziran način.

Mustafa Demir, iz turske humanitarne organizacije IHH, kazao je kako su izbjeglice veoma sretne kad vide njih i druge humanitarce.

"Nakon poziva predsjednika Turske, Recepa Tayyipa Erdogana, administraciji Bangladeša na pomoć i olakšavanje pristupa, za nas humanitarce je lakše doći do područja i pružiti svaki oblik pomoći arakanskim muslimanima", rekao je Demir.

U napadima mijanmarske vojske izvedenim u Arakanu pod izgovorom borbe sa naoružanim militantima, od 25. augusta je stradalo na hiljade muslimana. Zbog nedozvoljavanja ulaska niti izlaska sa tog područja, nemoguće je utvrditi tačan bilans stradalih civila.

U napadima vojske i budističkih nacionalista zapaljeno je ili uništen oko 200 sela. Na desetine hiljada arakanskih muslimana pokušava pobjeći s područja napada kako bi se spasili. Civili koji bježe iz Mijanmara, nastojeći preko planinskih predjela, rijeke Naf ili preko mora doći do Bangladeša.

U Bangladeš je od 25. augusta prešlo više od 421.000 arakanskih muslimana, a UNICEF je saopćio kako se među njima nalazi i više od 250.000 djece.

 

(Izvor: Anadolija)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top