U Prijedoru će 20. jula na kolektivnoj dženazi biti upriličen posljednji ispraćaj za samo tri šehida.
- Nažalost, samo za tri, a tražimo ih šest stotina. Za sada su ova tri konačan broj, mada nije isključeno da se do 15. jula jave još dvije porodice – sa mnogo gorčine kaže Kozarčanin Ibro Kahrimanović, predsjednik Odbora za organiziranje i klanjanje šehidskih dženaza i član Odbora za traženje nestalih.
Kašnjenje Haga
Problem nije samo potraga za nestalima, već i brzina identifikacije posmrtnih ostataka žrtava, kojom porodice nikako nisu zadovoljne.
Kahrimanović ističe kako su očekivali da će do ovogodišnje prijedorske dženaze biti identificirano više od 100 žrtava s Korićanskih stijena.
- Sad je pitanje hoćemo li to stići uraditi i naredne godine, jer i kad iz Haga dobijemo DNK nalaze, onda tek slijedi proces koji trebaju uraditi doktori, tehničari, da se tijela poslažu... a za to treba još pola godine - kaže Kahrimanović.
On dodaje da samo u hali Šejkovača u Sanskom Mostu stoje neidentificirani posmrtni ostaci 100 prijedorskih žrtava te izražava i nezadovoljstvo zbog predugih procedura čekanja naloga iz Tužilaštva i Suda BiH.
- Na kraju će se sve to toliko otegnuti da će 40 posto žrtava s Korićanskih stijena biti ukopano bez prisustva članova uže porodice, jer više neće biti oca, neće biti majke... Prije će oni pomrijeti nego što će dočekati dženazu djeci koja su im 1992. godine ubijena - kaže Kahrimanović.
Tri koščice
Teufiku Kulašiću, predsjedniku Medžlisa Islamske zajednice Kozarac, na Korićanskim stijenama ubijen je brat Abaz. Samo tri bratove koščice ukopao je na šehidskoj dženazi prije četiri godine.
- Tokom ekshumacija iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama vjerovali smo da ćemo doći do kompletnih tijela žrtava. No, sva ta tijela su bila na hrpi, maltene u jednoj rupi. Zato i ne znamo koliko će trajati proces sklapanja tijela. Razočarenje je tim veće, jer osjetimo da oni koji učestvuju u tom procesu, jednostavno, nemaju srca - kaže Kulašić.
Smatra da je masovna grobnica na Korićanskim stijenama trebala biti istražena mnogo ranije.
- Pod pritiskom je završena ujesen prošle godine - kaže te dodaje da je posebno tužno to što su, na kraju, mnogi svjedoci zločina, ali i porodice koje tragaju za nestalima, umorni, digli ruke od svega.
Umoran od traganja je i Vehidin Elezović iz Trnopolja. Iz Haga, gdje je iz BiH preseljen laboratorij za DNK analizu Međunarodne komisije za traženje nestalih (ICMP), očekuje DNK nalaze za oca Fahrudina, stričevića Emira, Edina, Jasmina, strica Hajrudina...
Svi su ubijeni na Korićanskim stijenama.
- Sve ide veoma sporo. Sa žrtvama se manipulira u neke dnevnopolitičke svrhe, važe se kad su izbori, hvataju poeni da se objavi da su neki ljudi pronađeni. I to je ista priča na svim stranama, a najmanje su tu bitne porodice žrtava – zaključuje Elezović.
Hvala Muji, Zlaji i Senadinu
Porodice žrtava zahvalne su regionalnoj kancelariji Instituta za traženje nestalih iz Bihaća.
- Posebno doktoru Muji Begiću, Zlaji i Senadinu. Od svih pronađenih prijedorskih žrtava, 80 posto ih je pronađeno zahvaljujući njima, njihovoj upornosti, insistiranju, uz pomoć ljudi s kojima rade i sarađuju - kaže Kahrimanović.
Napraviti kosturnicu za one koji možda nikad neće biti identificirani
- Nehuman je i odnos Tužilaštva BiH, nekih tužilaca prema porodicama žrtava koje traže svoje najmilije, a ne bi se smjelo tako ponašati prema majci koja svoje dijete traži 20 i više godina - kaže Elezović.
Smatra i da je vrijeme da se na adekvatnom mjestu napravi kosturnica za one koji možda nikad neće biti identificirani.
