Home

Nedostatak zakona o šumama veći je problem od nabavke kanadera

18 Jul

Nedostatak zakona o šumama veći je problem od nabavke kanadera

S dolaskom ljeta i visokim temperaturama, suše i nemarnog ophođenja prema prirodi, redovno se na jugu naše zemlje javljaju požari.

Vatrena stihija proguta velike površine šume i niskog rastinja, a znaju biti često zahvaćeni i stambeni i poslovni objekti. Bosna i Hercegovina nažalost nema kanader, koji bi gasio požar i uglavnom vatrogasne jedinice uz pomoć helikoptera Oružanih snaga BiH gase požare.

Jedan kanader značio bi za Bosnu i Hercegovinu mnogo brže i efikasnije gašenje požara, ali država nema novca za ovakve prioritete.

Velika javna potrošnja i najveća administracija u Europi ne daju prostora za ulaganje u mnogo bitnije stvari poput gašenja požara, koji u konačnici donose veće materijalne štete nego što bi koštalo.

Cijena jednog kanadera varira, neki modeli koštaju od pet do deset miliona dolara. Ovisno o kapacitetu, neki imaju od 1.500 litara do 45.000 litara velike rezervoare za vodu. 

Cijena rada po jednom satu može iznositi od 10.000 eura do 27.000 dolara, s tim da je minimalno potrebno tri sata za rad kanadera.

Osim kanadera, BiH bi mogla razmišljati i o specijaliziranim helikopterima za gašenje, koji su jeftiniji i čija su operativni troškovi niži od aviona. Mnoge vatrogasne stanice u SAD-u opremljene su ovakvim helikopterima za gašenje požara.

Ako se desi jedan veći požar u BiH, naša zemlja redovno traži pomoć od Hrvatske u gašenju požara, zbog nedostatka materijalno-tehničkih sredstava.

Dodatni problemi su i birokratske procedure kada se traži pomoć od drugih zemalja. U Federaciji BiH, požarom ugrožena općina traži pomoć od kantona, koji to prosljeđuje entitetu, potom vapaj ide državnom ministarstvu, odakle se dalje Briselu.

Tek kada iz Brisela odobre, Hrvatska dođe u pomoć. Ranije troškove gašenja kanaderom snosila je Hrvatska, a to iznosi 10.000 eura po satu.

Na nivou Oružanih snaga BiH postoji ideja o nabavku kanadera, ali prethodno je potrebno ispitati koliko aviona ili helikoptera nam je potrebno i na kojim mjestima, koliko bi iznosili troškovi kupovine i troškovi održavanja, a tu je i obuka pilota.

Obuka pilota posebno je zahtjevan poduhvat, jer prilikom gašenja požara oni su izloženi visokim temperaturama i često lete kroz gust dim.

Temperatura u kabini premaši i 50 stepeni celzija, a minimalno dva sata prisiljeni su provesti u kabini.

Kako je za Radiosarajevo.ba izjavio direktor Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudin Solak, najveći problem je u nepostojanju zakona o šumama na nivou Federacije BiH i nepostojanju jasnih nadležnosti ko upravlja šumama.

“Kada gori šuma ili nisko rastinje ne zna se da li je to nadležnost općine, kantona ili FBiH. Imamo 15 ministarstava za šume u državi, a ne znamo ko upravlja šumom. Zbog toga imamo zapuštene šumske puteve čija je osnovna namjena da razdvoji šume i parcele i omogući lakši prolazak vatrogasnih vozila za gašenje”, naveo je Solak i dodao da nije sječa šume jedina nadležnost nego i njeno čišćenje i održavanje.

Prema njegovim riječima, dva helikoptera OSBiH dobro obavljaju posao i oni interveniraju po potrebi.

“Ne zove se helikopter da gasi požar kada gori trava ili nisko rastinje na nepristupačnom terenu, jer je riječ o bezvrijednom rastinju. Helikopteri interveniraju kada požar prijeti endemičnim vrstama drveća ili bilja ili kada prijeti požar zahvati šume, poljoprivredno zemljište. Veći fokus trebalo bi staviti na dobrovoljnim vatrogasnim društvima, obuci i opremanju vatrogasaca i povećanju njihovog broja. Često se vatrogasci smatraju troškom, ali to nije tačno, jer oni interveniraju u mnogim slučajevima požara, klizišta, poplava, uklanjanja ledenica sa krovova, velikog snijega ili zemljotresa”, pojašnjava direktor FUCZ.

Naš sagovornik mišljenja je da će mnoge stvari biti jasnije kada se usvoji zakon o šumama, i kada se bude jasno znala nadležnost upravljanja šumama.

“Priča o nabavci kanadera je isto kao i s talgo vozovima. Imamo vozove koji imaju veliku brzinu a s njima možemo do Čapljine iako smo mislili da ćemo do Njemačke voziti. Tako je i s kanaderima. Nemamo odakle vodu uzimati. Trebamo se fokusirati na opremanje vozilima, uniformama, opremom naših vatrogasaca”, kaže Solak.

Zaključio je da ima napretka kada je riječ o opremanju i obuci vatrogasaca.

“Imamo pozitivne primjere u Kalesiji, Jablanici i Konjicu. U posljednje dvije godine nabavljeno je oko 150 novih, polovnih i repariranih vozila. Imali smo slučajeve 2011. i 2012. godine kada su požari gorjeli, a nismo imali vozilo da pošaljemo da gasi požar. Sada je drugačije i naši vatrogasci su malo bolje opremljeni”, napomenuo je Solak.

 

(Izvor: Radiosarajevo.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top