13 Aug

Nesretni kraj Bolta, jednom trećeg i zauvijek najbržeg čovjeka svih vremena

Tačno u onom trenutku kada se aktivira njegov svojevrsni "nitro", kada je nastupao dio staze do kojeg ne mora biti prvi, ali nakon kojeg će biti ubjedljivo najbrži, Usain Bolt je raširio zjenice, otvorio usta i - počeo šepati. Niko se tome nije nadao. Posljednja utrka legende je unaprijed upisana pored zlatne medalje, ali u njoj, prije svega, nismo vidjeli djelo najbržeg čovjeka, nego samo - čovjeka.

Da, čovjeka. Zlatan Ibrahimović jeste možda fudbalski lav, čovjek koji se odupire zubu vremena i pokazuje svoju veličinu noseći Manchester United na svojim leđima, ali je nakon samo jednog, naizgled tako bezazlenog, a ustvari kobnog doskoka protiv Anderlechta proteklog proljeća, morao u bolničku postelju i trenutno je povrijeđen i bez kluba.

Cristiano Ronaldo je prošlog ljeta vodio Portugal do finala Evropskog prvenstva, ali je tamo nakon udarca Dimitrija Payeta obliven suzama morao napustiti teren i to u nosilima. Kasnije se molio da mu neko donese trofej i donio ga je Eder, napadač koji postiže gol jednom mjesečno.
 

Čovjek, prije svega

Leo Messi je davno prestao brojati medalje i rekorde, ali je u posljednja tri finala s Argentinom prebrojao samo poraze, pa je nakon jednog, toliko bolnog, čak kazao i da se oprašta od reprezentacije. Kasnije se, ipak, vratio.

Tužan kraj za legendu. (Foto: EPA)

Svi oni, kao i Bolt, istinske su sporstke legende. Ali, prije svega, i na kraju svega, oni su samo ljudi. Čovjek. Biće koje je ranjivo i koje nebrojeno puta pokaže da ne smijete "venuti" u ograničenjima, ali na kraju svi nas oni, ipak, podsjete da sve ima rok trajanja, kraj, granicu. 

Da postoji neka viša i jača sila, nazovite je kako hoćete, od koje ste manji i na koju ne možete utjecati.

Usain Bolt je u London došao da se oprosti, da pokupi dva zlata i ode kao nepobjedivi sprinter. U Londonu smo svi vidjeli da je i on samo čovjek.

Njegove kolege iz jamajkanskog tima koji se sinoć takmičio u štafeti 4 x 100 metara ljute su na organizatore, jer smatraju da su svi timovi štafete predugo čekali na početak utrke i da su previše vremena proveli na zagrijavanju što je, navodno, utjecalo na povredu Bolta. Ali, od 32 takmičara, koliko ih je trčao štafetu, povrijedio se samo Bolt.

Da, Bolt odlazi kao najbrži svih vremena, kao jedan od najvećih atletičara i sportista svih vremena, odlazi superstar nakon kojeg nastupa velika praznina, odlazi "munja" koja je porušila naučne prognoze. Odlazi legenda koju obično vidite jednom u životu.

"Svi kažu da je pobjeđivanje lako za mene. A ja na to reagujem u smislu: 'Zašto govorite to? Da, izgleda lako, ali nije. Tu je mnogo rada i odricanja. To je naporno. Želim natjerati ljude da shvate da oni vide samo ono što je na stazi zato što je iza toga težak rad", kazao je jedne prilike Usain Bolt, a do njegova dva sprinta u Londonu, kazane riječi bile su, zaista, teško shvatljive. Sada su itekako jasne.
 

Nagovijestio kraj zbog napornog rada i velikih odricanja

Godine rada na visokom nivou. Zapravo, na najvećem nivou od kako postoji svijet, jer govorimo o najbržem kojeg je svijet ikada vidio, trošile su Bolta. Nositi se s pritiskom, ogromnim očekivanjima, statusom legende od ranih 20-ih godina, postiskivanje strasti, nagona i želje za uživanjem, neprebrojni treninzi, posebna ishrana, privatni i javni život, sve to skupa i ko zna šta sve još, vremenom je došlo na naplatu, bez obzira što Bolt danas ima 30 godina (dobro, skoro 31 godinu). Bez obzira što je jedva star, a nikako prestar.

Bolt aplaudira nakon što je zbog povrede prekinuo štafetu 4 x 100 m u Londonu. (Foto: EPA)

"Kako starite, imate manje vremena da radite bilo šta osim treninga. To je jedan od razloga zbog kojeg sam kazao: 'Znate šta, trebam otići, jer ovo postaje sve teže i teže. Godina 2015. bila je naporna za mene, jedva sam je prošao. Ne želite doći na prvenstvo nespremni. Ja sam osvojio to što sam osvojio, nepobjediv sam i hajmo stati tu", govorio je prošle godine kada se već znalo da će Svjetsko prvenstvo u Londonu biti njegovo posljednje takmičenje. Takmičenje na kojem će u finalu na 100 metara osvojiti bronzu sa svojim najboljim vremenom sezone. A znate koje je to vrijeme? 9,95 sekundi. Daleko ispod njegovog standarda.

Usain Bolt je rođen 21. avgusta 1986. godine. U njegovim ranim tinejdžerskim godinama bilo je očigledno da se radi o prirodnom talentu koji može ostaviti dubok trag u utrkama na 100, 200 ili 400 metara. Ali, ako pitate Bolta, on sam nije mnogo mario za tim. Atletika mu nije bila na prvom mjestu, radije je igrao kriket. Potom je počeo trčati na 200 i 400 metara gdje je pokazao o kakvom se talentu radi, ali nije baš bio raspoložen za treniranje. U svojoj autobiografiji navodi da je bio lijen te da je kao 12-godišnjak rado igrao videoigre.

Duh nije mogao smiriti ni u 17. godini kada se preselio u Kinhgston i otkrio čari Burger Kinga. I noćnih klubova. Tako je i rano ustajanje nekada postajalo nepoznanica. A onda ga je u svoje ruke čvrće uzeo trener Glen Mills i 2007. godine mu rekao: "Moraš nešto željeti. Želja je ključ uspjeha."
 

Motiv je bila mašina za pranje veša

Vjerovali ili ne, takve se priče pričaju, a i Bolt je tako izjavljivao, njegova želja bila je kupiti mašinu za pranje veša svojoj majci kojoj nije bilo baš drago prati haljine na ruke. Život piše romane, a u Boltovom životnom romanu piše da je on na ljeto 2008. godine oborio svjetske rekorde u utrkama na 100 (9,69 sekundi) i 200 metara (19,30 sekundi) i u štafeti 4 x 100 metara (37,10 sekundi). Tri zlatne medalje, tri rekorda. Valjda je kupio i tu mašinu za pranje veša.

Povreda Bolta u ciljnjoj ravnini. (Foto: EPA)

Dobro, priča o veš mašini možda i nije toliko tačna koliko je "ukusna" - mada u njoj sigurno ima istine - pošto smo Bolta, što lako prođe ispod radara, i prije onih Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine viđali na Olimpijskim igrama. Nastupio je u Atini četiri godine ranije.
 

Rekordi i medalje

Tada je ispao kvalifikacijama gdje je bio peti u svojoj grupi, a trčao je utrku na 200 metara. Iako je imao samo 17 godina za njega je to bilo razočaranje. Možda je to, zapravo bio motiv koji ga je gonio da trenira još jače.

Neukrotiv, najbrži svih vremena. Detalj iz utrke na 100 metara u Pekingu 2008. godine. (Foto: EPA)

Ukupno u karijeri osvojio je osam zlatnih medalja na olimpijskim igrama (pri čemu mu je upravo ono iz 2008. godine oduzeto zbog Neste Cartera) te 11 zlatnih medalja, dva srebra i jednu bronzu na svjetskim prvenstvima

Preciznije rečeno, Bolt je, računajući tri olimpijske igre (2008., 2012. i 2016.) i pet svjetskih prvenstava (2009., 2011., 2013., 2015. i 2017.), osvojio šest zlatnih medalja u utrkama na 100 metara. Jednom je bio diskvalifikovan (2011. SP u Daeguu) i jednom je bio treći (ove godine na SP u Londonu).

U utrkama na 200 metara od Olimpijskih igara u Pekingu do Olimpijskih igara u Rio de Janeiru kada je posljednji put trčao tu dužinu, računajući olimpijske igre i svjetska prvenstva, sedam puta je trčao i sedam puta osvojio zlato.

Kada su u pitanju štafete 4 x 100 metara s Jamajkom, on na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima od 2008. godine ima šest zlatnih medalja, jedno oduzeto zlato i onu sinoćnju neslavnu utrku.

Njegov, svjetski rekord na 100 metara iznosi 9,58 sekundi, na 200 metara iznosi 19,19 sekundi, a u štafeti 4 x 100 metara iznosi 36,84 sekundi.

Nauku je nekoliko puta "prevario". Najprije time što je teorija prije pojave Bolta govorila da sprinteri na 100 metara trebaju biti srednje visine i snažne građe. Bolt sa svojih 195 cm visine i 94 kg težine ne pripada takvom opisu.
 

"Prevario" nauku i predviđanja

Osim toga, matematičke računice su govorile da bi svjetski rekord na 100 metara trebao iznositi 9,69 sekundi tek nekad 2016. godine. Bolt ga je postavio osam godina ranije na Olimpijskim igrama u Pekingu. Ali, ne može se, izuzmemo li Bolta, reći da je matimatika tu pogriješila, jer osim Bolta samo su Tyson Gay i Yohan Blake "stotku" istrčali za 9,69 sekundi do danas. Istina, Gay je to učinio 2009., a Blake 2012. godine, ali je činjenica da ni do ovog momenta u 2017. godini niko osim Bolta nije uspio sići ispod toga.

Poznato Boltovo slavlje. (Foto: EPA)

Matematičke račinice, ipak su promašile nešto drugo. One kazuju da je čovjek tek nekad 2030. godine trebao trčati 9,58 sekundi na 100 metara. Bolt je to učinio 2009. godine u Berlinu na Svjetskom prvenstvu.

Bilo je onih koji su tvrdili da Bolt u sebi ima i brže vrijeme od 9,58, ali da bi njegova brža reakcija nakon što pištolj označi početak utrke - tu je inače nešto sporiji - zajedno s vjetrom koji bi mu, u dozvoljenim granicama, pomogao i s trčanjem na znatno većoj nadomorskoj visini doprinijelo tome da on "stotku" istči za 9,45 sekundi. Ko zna.

Ko zna i zašto je čekao London da se oprosti? Zašto to nije učinio prošlog ljeta nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru kada je još jednom objedinio tri zlata. 

Možda je presudila želja da još jednom pokaže da je nepobjediv, a možda novac.
 

Koliku je ulogu igrao novac?

Naime, Forbes kaže da će Bolt u ovoj godini zaraditi 34,2 miliona dolara po čemu će biti 34. najplaćeniji sportista svijeta. U top 100 najplaćenijih sportista nema nijedan drugi trkač. Prošle je godine zaradio 32,5 miliona dolara. Tako da, s strane je bilo logike da se ostane godinu dana duže.

Zaradio više od 100 miliona dolara u posljednjih 10 godina, možda i mnogo više (Time). (Foto: EPA)

Ugledni Time smatra da je Bolt u svojoj karijeri zaradio više do 100 miliona dolaza, a možda čak i 150 miliona dolara u posljednjih 10 godina profesionalne karijere.

Novac je uvijek tema koja nekada podijeli javnost, pa se lakše upute kritike onima koji zarađuju, ali barem kada je u pitanju Bolt, zar on nije zaslužio toliko, pa i više? Govorimo o najvećem sprinteru svih vremena, čovjeku čije su sve utrke na velikim takmičenjima zbirno trajale svega nekoliko minuta, ali su se tako dugo čekale. Čovjeku čijih se "devet i nešto" sekundi ili "19 i nešto" sekundi čekalo tako nestrpljivo da bi sve ostalo na olimpijskim igrama ili svjetskim prvenstvima padalo u sjenu iako mnogo duže traje.

Zbog Bolta vam se jednostavno činilo da Zemlja stane i sačeka da on odradi svojih nekoliko sekundi.

Svojim uspjehom pomakao je granice svih drugih konkurenata koji su shvatili da mogu još bolje. Kada su vidjeli da neko može trčati ispod 9,6 sekundi, to im je unijelo samopouzdanje bez obzira što su znali ko je broj 1.
 

Pomakao granice, bio čist, Gatlin mu se naklonio

"Pomakao je granice za sve. Kada vidite nekoga da trči 9,5, onda sebi kažete da je moguće", govori Asafa Powell, čovjek koji je prije Bolta bio vlasnik svjetskog rekorda sa vremenom 9,74.

Gatlin pobijedio, ali se naklanja Boltu u Londonu. (Foto: EPA)

Nekima je izvukao maksimum, pomakao granice, a neke jednostavno natjerao da se zapitaju "u čemu je poenta?".

"Čovječe, koji je problem? Kako trčiš tako brzo? Šta je pogrešno kod mene?", šalio se Kim Collins, osvajač zlata na Svjetskom prvenstvu 2003. godine na 100 metara, pojašnjavajući kvalitete Bolta. "Kada neko to radi tako lagano, vi zaista preispitujete svoje vrline i svoju prisutnost na stazi", dodaje Collins.

Od svega što je učinio, najvrijednija je činjenica da je došao, prošao i da odlazi čist. Bez dopinga, bez sportske mrlje u karijeri.

"Ako zaista znate da varate, ja mislim da trebate biti kažnjeni. Vi kradete naporan rad drugih ljudi, njihov stres i njihovu žrtvu koju oni stavljaju da bi bili najbolji. Ako izađete s namjerom da varate ljude, onda kada vas uhvate, sva slava, sva zabava i sponzorstva koja ste imali, odjednom nestanu. Smatram da takve treba kazniti doživotno. Mene ne brine to šta drugi pričaju o meni (vezano za to da li je ikada bio dopingovan), jer kako godine prolaze znate da će doći takva priča. Ja želim uživati. Kada radite naporno za ono što ste uspjeli dostići i kada to na kraju dođe, trebate se osjećati dobro. Ne želim da mi neko krade taj trenutak. Osjećam se dobro, jer znam da sam to uradio čisto", objasnio je Bolt jedne prilike.

A sudbina je htjela da u njegovoj posljednjoj utrci na 100 metara, ne u štafeti, u kojoj je osvojio bronzu u Londonu, pobijedi upravo Justin Gatlin, čovjek koji je dva puta bio dopingovan. Amerikanac koji ima 35 godina.

Bolt i Gatlin su dugo rivali. Gatlin je često znao najavljivati kako će slaviti, a Bolt bi se pitao zašto Gatlina niko od novinara ne pita: "Na osnovu čega to govori, jer nijednom nije pobijedio Bolta". Bilo je, dakle, rata između njih dvojice. Ali, nakon što ga je Gatlin, u Boltovoj posljednjoj utrci, uspio pobijediti, rivalstvo nije planulo, nego je Gatlin došao do Bolta i naklonio mu se. 

Šta god bilo prije toga, taj trenutak je pokazao duh sporta. Prikazan je respekt. "Danas si bio treći, ali zauvijek si najbolji", tako nekako bi se to moglo opisati kada je Gatlin kleknuo pred "Munjom".

Boltovo posljednje veliko takmičenje je trebalo donijeti njegove dvije zlatne medalje i oproštaj. Očekivanja su bila takva, tekstovi spremni. Zemlja je možda ponovo stala dok je Bolt trčao, ali scenarij nije bio isti. Došao je kao najbrži svih vremena, kao takav odlazi, ali u Londonu je i on bio samo čovjek.

 

(Izvor: Klix)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top