NESTAJE LI KRAJINA POLAKO: Trend migracija se viralno širi a političari ispijaju kafe! (FOTO)

Nekad davno 70-tih, 80-tih i 90-tih godina su odlazile glave kuće (očevi) u Njemačku i Austriju u cilju pronalaska posla kako bi oni i njihove porodice bolje živjeli. Opisivali su svoj rad u ovim zemljama kao takav da ti u životu treba samo radno odijelo i pidžama, a tako je u većini slučajeva i bilo. Redovno su se slale njemačke marke svojoj porodici u Bihaću kako bi oni što bolje živjeli, a djeca imali novca za školovanje.

Tako je bilo sve dok ne dobiju starosnu penziju kada bi se naši očevi i djedovi vraćali sa pozamašnom svotom njemačkih maraka (otpremninom) koje bi većinom uložili u renoviranje kuće i u kupovinu novog auta jer su željeli makar u starosti uživati.

Danas to nije slučaj, danas ne idu glave kuće, danas idu kompletne porodice

Na području grada Bihaća u zadnje vrijeme je postao trend odlazak u Njemačku, Austriju, Švicarsku ili neku drugudobrostojeću zemlju i to iz više razloga. U početku je razlog bio neimaština, nemogućnost pronalaska posla, a kada bi i uspjeli pronaći neki posao, doživjeli bi izrabljivanje od strana kojekakvih poslijeratnih gazda u toj mjeri da im se život zgradi radeći u Bihaću. Kasnije se pokrenula lavina odlazaka ljudi koji nisu mogli više trpjeti korupciju u društvu koju su nam nametnuli naši kvazi političari,a i malo je onih koji su imali neke veze pa se zaposlili u državne firme koje su im obezbijedili koliko toliko redovna primanja uz jako malo rada.

Međutim, više ni državna firma i “dobar posao” nisu garant jer nam mediji svakodnevno ukazuju na sve lošije stanje u državi. Političari kradu šakom i kapom, kroje zakone onako kako njima paše pa čak svojim utjecajem biraju sudije i tužioce tako da se ni zakona ne boje.

Sve ovo, gore navedeno je uzrok prevelikog broja odlaska mladih u zemlje Europe.

Svakodnevno na portalima, ali i ostalim medijima možemo čitati o napuštanju Bosne i Hercegovine. Danas, gledajući svoj Facebook profil, naletio sam na troje mladih ljudi koji odlaze zauvijek iz Bihaća. Nisam mogao, a da ne podjelim njihove emotivne i ljutite poruke, ali i razloge njihovog napuštanja Bihaća kojeg će sigurno nositi u srcu gdje god da živjeli.

Jedan od njih je svakako i Adis Šarganović, medicinar iz Bihaća koji je bio stalno zaposlen u Kantonalnoj bolnici Dr. Irfan Ljubijankić.

emir-c5a1arganovic487.jpg

Krajišnike je posebno ganula poruka proslavljenog olimpijca Emira Šarganovića koji je jedan status posvetio svom rođenom bratu Adisu koji danas napušta svoj Bihać, roditelje, prijatelje i odlazi u Njemačku kako bi pokušao obezbijediti sebi i svojoj porodici bolju budućnost.

Poželio mu je Emir svu sreću ovog svijeta jer i on sam zna da je Njemačka zemlja budućnosti, ali mu je isto tako i poručio da ne zaboravi ko je i odakle dolazi.

emir-roditelji.jpg

Nakon što mu je jedna od prijateljica napisala da treba da bude sretan što brat odlazi za boljim životom, a ne tužan, Emir je odgovorio upravo onako kako bi svaki odgojeni Bosanac i Hercegovac odgovorio: “Sretan sam ja, to bez daljnjeg…samo na roditelje mislim previše, prije je on bio uz njih, a sada su sami, ipak su oni naše najveće bogatstvo”.

Da vas podsjetimo da je Emir prije nekoliko godina, također zbog nemogućnosti pronalaska posla, otišao da živi u Tursku. Trenutno je selektor reprezentacije Turske u kajaku.

Nažalost, dva brata Emir i Adis nisu jedini koji su danas otišli.

Otišao je i Bišćanin Haris Softić, veliki navijač nogometnog kluba Jedinstvo.

datula.jpg

Pročitajte njegov Facebook status sami, jer svaki komentar je suvišan.

Na kraju, još jedna osoba koja odlazi iz Krajine.

enita-t-1.jpg

Žalosna je činjenica da je ovo jedini način borbe protiv stanja u državi i korumpiranih političara koji nam nisu ništa obezbijedili, a sve su nam uzeli.

Nisu ovo jedini mladi ljudi koji napuštaju Krajinu. Zabrinjavajuća je činjenica da ispod njihovih statusa i fotografija postoji mnoštvo negativnih komentara koji govore da i drugi žele otići. Naime, u komentarima sam primjetio 90% ogorčenih komentara tipa “Bježi iz ove države, želim ti svu sreću i ja ću uskoro otići” i upravo su me ovakvi komentari naveli na ovakav naslov.

Krajnje je vrijeme da se nešto učini po ovom pitanju. Treba pod hitno osmisliti način i biti jedinstveni kao u ratu jer je to jedina šansa da se spasi Krajina, koja bi, ako se ovaj trend nastavi, uskoro mogla postati teritorija na kojoj žive starci a i oni neće lagodno živjeti jer neće biti ljudi koji će raditi i uplaćivati penziono i zdravstveno kako bi dobili penziju. Ako već sad imamo problem sa kašnjenjem isplata penzija, možete li zamisliti šta će biti za 10 godina?