Home

Pilotska priča Cazinjanina Emraha Hozanovića: Letenje nije samo uživanje

31 May

Pilotska priča Cazinjanina Emraha Hozanovića: Letenje nije samo uživanje

Emrah Hozanović je 24-godišnjak iz Cazina, koji svoj rodni grad i rodbinu ne vidi često, s obzirom da se školuje za pilota.

Odmah nakon završetaka rata sa roditeljima je preselio u Hrvatsku, u grad Zagreb, gdje je završio osnovnu školu. Nakon završenog osnovnoškolskog obrazovanja teško se odlučio za dalje obrazovanje. Razmišljao je o ekonomiji, medicini, ali oduvijek je htio biti neko ko neće biti jedan od mnogih, već se po svom zanimanju na neki način isticati. 

Među raznoraznim brošurama sa onim strašnim pitanjem Šta upisati nakon osnovne škole, izdvajala se brošura Zrakoplovne škole. Iako nikad nije ni pomislio da bi baš to bio idealan izbor za njega, Emrah upisuje smjer aviomehaničar.
S vremenom, slušajući prva predavanja, upoznavajući taj svijet, njegova ljubav prema avijaciji je rasla

- U školi sam gledao po internetu avione, izučavao itd. Sve više sam se zaljubljivao u avijaciju, gledajući na YouTube-u te hrabre pilote kako lete i rade ono što rijetko ko može. To me je motiviralo sve više da i ja postanem dio toga svijeta, istakao je Emrah za Cazin.NET.
Više je težio vojnoj avijaciji, pa se nakon završene srednje škole odlučuje upisati Fakultet prometnih znanosti, smjer vojni pilot. Međutim, zbog nezadovoljenih liječničkih kriterija, koji su jako strogi, nije uspio upasti u prvih 10. Ali nije odustao od svog sna, jedan poraz ga nije obeshrabrio te upisuje studij mehatronike na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, smjer civilna avijacija

- Od prijatelja koji je prije mene započeo obuku za pilota saznao sam za par privatnih škola koje osposobljavaju ljude za letenje. Pored studija upisao sam se u pilotsku školu za obuku privatnog pilota aviona (private pilot licence), osnovnu obuku koju svaki pilot mora proći, te sam paralelno sve odrađivao, predavanja i ispiti na faksu, pa predavanja i ispiti u pilotskoj školi... Mogu reći, bio je to krvav posao. Odeš ujutro od kuće, vratiš se malo prije ponoći. Od teorije sam morao odslušati predmete kao što su meteorologija, medicina, zrakoplovna tehnika, raznorazni proračuni za performanse leta, aerodinamika te propisi, nastavlja dalje svoju priču ovaj 24-godišnjak.

Nakon položenih teorijskih ispita iz spomenutih predmeta uslijedio je praktični dio
obuke.

- Tada sam imao čast letjeti sa instruktorom koji je bio kapetan u nekadašnjem JAT-u te predavaču na Višoj zrakoplovnoj školi. Bio sam sretan da se napokon mogu vinuti u zrak, ali mojoj sreći je došao kraj kad sam uvidio da su mi potrebni sati za pripremu na zemlji prije svakog leta - bilo to izvođenje manevara sa avionom ili nekakva ruta jer naučeno na zemlji za odličan u zraku je jedva za dovoljan, ističe Emrah te nastavlja: 
- Pilotski poziv je veoma složen, letenje nije samo uživanje, tu su otkazi motora i drugih sistema u avionu ili nekakve abnormalne situacije koje se mogu desiti u zraku. Rijetko mi se kad desilo da sam letio i uživao u pogledu. Svaki let mi je bio pun zamjerki, instruktor je znao nekada ispisati jednu kompletnu stranicu na papiru, a i takav je da u toku leta ništa ne govori i pusti me da sam sve odrađujem. Nekada me znao poslati kući jer mi je falio nekakav proračun ili jedan običan papir koji spada pod obaveznu dokumentaciju za vrijeme leta.

Uskoro je uslijedio i prvi samostalni let. Naravno, nenajavljen.

- Instruktor mi ništa nije najavljivao niti govorio. U Varaždinu smo tada odletjeli nešto, te sam s drugim instruktorom napravio kratku provjeru, tzv. progress check, da vide kako napredujem. Nakon te provjere sjeo sam sa svojim instruktorom u avion, napravili smo jedno slijetanje... Nakon toga je skinuo pojaseve i napustio avion i dao mi zadatak da napravim tri slijetanja. Bio sam malo u šoku, ali volja mi je dala hrabrost.
Kad prvi put radite nešto, strah je prisutan, ali i opravdan, ali tek kad samostalno nešto radite, vidite da li vam to ide, ili u Emrahovom slučaju, da li je to za vas. A ovo je izgleda pravi posao za mladog Cazinjanina.

- Nakon tri slijetanja svi strahovi koje sam do tada imao su nestali, potpuno druga osoba. Poslije toga letio sam i samostalne rute, i najgore od svega što mi se moglo dešavati je gubitak orijentacije, pogotovo kad sam sam u avionu, ali opet na kraju se nekako izvučem. To je nešto što svi piloti pamte cijeli život.

Na naše pitanje kako je to kad ti se ispuni ono o čemu sanjaš, imao je spreman odgovor:

- Potrebno je puno odricanja, uloženog truda i hrabrosti kako bi ovakav san pretvorili u stvarnost. Mnogi su govorili kako mogu samo sanjati, ali, naprotiv, uspio sam i idem dalje k uspjehu. Put do profesionalnog pilota nije jednostavan, nego demotivirajući, najviše zbog financijskog dijela jer obuka je veoma skupa. Zbog takvog stanja kakvo jest u Hrvatskoj nisam mogao priuštiti sebi  dalji dio obuke za profesionalnog pilota, bio sam prisiljen tražiti sreću negdje vani, te sam stoga obuku nakon završenog studija nastavio u Njemačkoj jer san mi je raditi u nekoj aviokompaniji gdje ću imati mogućnost napredovanja u pilotskoj karijeri, a takvo nešto kod nas ne postoji.
Borba za ostvarenjem pilotskog sna Emraha je odvela iz Cazina u Hrvatsku, a nakon toga i u Njemačku. Naravno, i tu se morao prilagoditi određenim promjenama, ali zadovoljan je, što i jeste najvažnije.

- Kad sam počeo sa letovima u Njemačkoj, vidio sam da je razlika kod nas i ovdje ogromna, složene aerodromske procedure, zračni saobraćaj je gušći i to je jedna pozitivna strana jer nadopunjujem ono ranije stečeno znanje i vještine. Zadovoljan sam sa obukom, instruktorima i velikim izborom aviona. Svaki let je nešto novo, nova priča, nadopuna znanja; avijacija je samo učenje i usavršavanje. To je nešto što "obične ljude" oko mene čudi i govore kako ne poludim od tolikog učenja. Odgovor je uvijek: „snaga volje“. Ne postoji savršen pilot, uvijek moraš učiti.

[caption id="attachment_438796" align="alignnone" width="720"]Cazin Cazin[/caption]

- Na kraju bih samo želio reći da mi je žao što je malo mlade generacije iz BiH vidjelo svoje snove u ovome, ali razumijem, to  zbog stanja u državi, nacionalne podjele itd. Gdje ćeš pronaći motivaciju za ovakvo nešto? Ali bitno je da slijedite svoje snove, ma kakvi god oni bili, i da se borite za sebe. „Ne mogu“ nije izgovor, krojite sebi sami život, ne dopustite da to drugi rade, istakao je za kraj razgovora za Cazin.NET.

 

 

(M. Selimović/Cazin.NET)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top