Poker zločinačkih asova

Home

Poker zločinačkih asova


Iskreno, nisam očekivao da će se monstruozna kreatura koja  u normalnom svijetu nosi naziv Ratko Mladić ikad suočiti sa optužbama za najstrašnije zločine u Evropi nakon II. Svjetskog rata. Ipak, licemjerna politika Republike Srbije i njeni politički interesi su me  itekako razuvjerili sunčanog i sparnog, 26. Majskog dana.

Piše : Faruk Ajdinović

Šesnaest godina potrage, pretresanja manastira, kasarni, podzemnih kompleska, ukupno 12 miliona dolara nagrade za informacije, višegodišnja tv kampanje kojima se poziva građane da prijave Ratka Mladića, rezultiralo je činjenicom da zločinca agenti specijalnih postrojbi MUP-a Srbije pronađu u kući njegovog strica koji je i sam nekoliko puta dao izjave za medije da bi, ako to bude potrebno, zaštitio „svog Ratka“. Ko je još toliko slijep i gluh da vjeruje u teoriju Borisa Tadića koja je očito prepisana iz nekog niskobudžetnog indijskog trilera. Hapšenje Ratka Mladića, dan nakon što je Srbiji zaprijećeno blokadom u pristupnim pregovorima, nije slučajnost. To je logičan, uzročno-poslijedičan slijed koji će ispisati poslijednja slova balkanske krvave sage. No, i nakon dugoočekivanog hapšenja kalinovičke zvijeri ostaje gorak okus u ustima jer je jasno da je Srbija Mladića dala tek kad se uvjerila da je on više mrtav nego živ i da im donosi više štete nego koristi. Ostaje ona rezervisanost jer je do kosti raskrinkano svo licemjerje zvaničnog Beograda koji, u pauzama između obilazaka grobalja i mezarja po Balkanu i pružanja ruku pomirenja, financiraju skrivanje i zaštitu onih koji su se svojski pobrinuli da te humke i načine.  Ipak, činjenica da će Mladić, iako to možda nikas nije očekivao, bar jedan dan svog života provesti u smrtnom strahu i bez sunčanog dana, daje kakav-takav, možda bljutav i neukusan, ali nekakav osjećaj satisfakcije.

Ratko Mladić je, kažu oni koji su ga imali priliku vidjeti u beogradskom pritvoru, izgubio dio fizičke snage, ali je svo njegovo zlo ostalo koncentrisano u, sada, suhonjavom tijelu oronulog starca. Navikao da naređuje, zatražio je sve i svašta. Između ostalog i jagode, televizor, Gogolja i Puškina, pa na kraju i posjetu grobu svoje kćerke Ane koja se, ma koliko to Mladićev lobi želio prikriti, ubila zbog saznanja da je izdanak klasičnog monstruma. Naravno, beogradski sud mu je omogućio da rida na grobu svog djeteta, dok istovremeno 16 godina srebreničke majke venu čekajući da pronađu kosti svoje djece koja su Mladićevom voljom likvidirana. Zločinačka partija Vojislava Šešalja organizirala je opskurni i, u usporedbi sa ranijima, vrlo marginaliziran prosvjed na kojem se provincijska balavurdija na talasima promila alkohola prešetavala sa transparentima podrške Ratku Mladiću. Sa govornice vrište Šešeljeve goropadnice dok „obljubljeni Ratko“ iz zatvora poručuje da je šef Radikala i njegov budući kolega iz zatvorske kantine, Vojislav Šešelj kreten. Ko je tu budala ? Izgleda obe strane. I sa ove strane Drine parade nacista i četnika u punom su jeku. Kuknjava i naricanje, pa čak i izjava jedne ortodoksne budaletine koja je izjavila da ne žali svog sina koji je poginuo za Ratka Mladića, zauzeli su naslovnice i tv ekrane.

Mnogi postavljaju pitanje : Ima li suživota s takvim ljudima ? Ima. Ne zato što jedna, druga ili treća strana čezne za suživotom već zbog činjenice da smo osuđeni da živimo pomiješani s onima koji slave i mrze istog čovjeka u isto vrijeme. Srbija i Srbi u BiH nisu prošli denacifikaciju koju je prošla nacistička Njemačka nakon II. Svjetskog rata i upravo zato je normalno očekivati ovakvu zadojenost mržnjom i dvodecenijsko slavljenje genocida. Za njih se Srebrenica nije desila. Jednostavno nije. Sve je to samo propaganda. Za njih su snimci i fotografije, pa čak i transkripti razgovora voljenog vođe, samo izmišljotina. Sve, apsolutno sve što kompromitira bezprizornog četnika Mladića za njih ne postoji jer, zaboga, on je srpski heroj, a kao takav lebdi zemljom, bliži Bogu nego tlu. I mogu slaviti Mladića koliko žele, tvrditi da je ovo i ono, ali činjenica da tako veliki i hrabar, te nadasve častan čovjek, nije imao hrabrosti pogledati sudu u oči i da je tako velik srpski junak sad olinjali starac koji ne može kontrolisati stolicu, dovoljno govori o njemu samom,a i onima kojima je uzor. Komplet bosanskih Srba iz rukovodećih struktura RS koje čine Plavšićka, Krajišnik, Karadžić i Mladić, proglašeni su ili će biti proglašeni zločincima. Funkcioneri, političari i vojnici iz Republike Srpske, u konačnom zbiru dobili su preko 1200 godina zatvorske kazne što je približno jednako dužini granice RS-a.

 

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:52

Facebook komentari

Back to top