18 Jul

Priče s crnogorskog primorja: Jedan od najvećih i najstarijih vakufa na Balkanu

Iako je poznato da je Bar sa svojih 42.000 stanovnika najveći grad na crnogorskom primorju, malo se zna da on ima i jedan od najvećih vakufa na Balkanu i veoma bogatu historiju muslimanskog prisustva na ovim prostorima.

Kao takav, uz zdanja drugih crkava, odnosno pravoslavne i katoličke, čini dio istinskog kulturno-historijskog bogastva Crne Gore, a muslimanski vjernici su, sa preko 11.000 ljudi, drugi po brojnosti u tom gradu.

 

Ponos Bara

Tako se na posljednjem popisu, pored Crnogoraca i Srba, odnosno pravoslavnih, koji su dominantni, kao i određenog broja Hrvata, Jugoslovena, Mađara, Italijana, Nijemaca i ostalih manjina, 2.153 osobe u Baru izjasnile kao Bošnjaci, 3236 su Muslimani, 2515 je Albanaca, 53 su Bosanci, 23 je Bošnjaka-Muslimana, odnosno Muslimana-Bošnjaka, 48 Crnogoraca islamske vjere, 33 Egipćanina, 36 Turaka i 16 Goranaca, te 203 Roma.

Uprkos primijetnim određenim nejasnoćama u pogledu nacionalnog izjašnjavanja, riječ je o zajednici koja je uspjela, ne samo da sačuva, nego i unaprijedi svoje vjersko i kulturno naslijeđe.

Svakako ponos te zajednice je monumentalni Islamski kulturni centar Bar sa džamijom Selimijom, koji je najveća građevina ove vrste u Crnoj Gori i jedna od najvećih na Balkanu.

Džamija, sa dva minareta od 42 metra, može primiti oko 1.500 vjernika, dok ostatak centra sadrži veliku kongresnu salu, biblioteku, vrtić, restoran, učionice za arapski, turski, uskoro i engleski jezik, zubnu ambulantu, teretanu te kancelarije za uposlene i apartmane za goste. Tako je Bar 2014. dobio kompleks na 4.000 kvadratnih metara površine. Džamija Selimija vidi se iz skoro svakog dijela Starog Bara.

Gradnju Islamskog kulturnog centra, prema ploči na ulazu, Odbor Islamske zajednice Bar započeo je krajem jula 2002. godine. U izgradnju monumentalnog kompleksa uloženo je tri miliona eura. Jednu trećinu sakupili su Barani u Crnoj Gori i dijaspori, a dvije trećine je dala Turska. Ovaj objekt ima iznimnu važnost za muslimane Bara i Crne Gore, jer  je to nukleus koji može sačuvati tradiciju muslimana, Bošnjaka, na ovim prostorima, te omogućiti njihov razvoj u budućnosti.

Džamija Selimija je dobila ime po prvoj džamiji izgrađenoj u Baru od koje su do danas ostali samo temelji.

- Makar su nam majice iste - kaže u šali autoru ovih redaka dedo koji prolazi pored Islamskog centra dok ga fotografiramo, aludirajući na zelenu boju naših odjevnih predmeta.

- Prema vjeri – nastavlja on, radostan valjda zbog ovog susreta, mada se prvi put vidimo. To je onaj dobri duh našeg čovjeka koji ga je odlikovao i po kojem je bio prepoznatljiv.

Dok razgovaramo, ističe da u Starom Baru uglavnom žive muslimani.

Pa, ipak, ovdje nikome nije tijesno. Često u dvorištima ovdašnjih džamija možete naći i pravoslavce i katolike. Istovremeno, u Baru se otvara najveći pravoslavni hram u Crnoj Gori i najveća katolička katedrala u državi.

Nosi to simboliku, jer ovdje su stoljećima izmiješane različite nacije, kulture, vjere i običaji. U Starom Baru nailazimo na još prelijepih kulturno-historijskih spomenika, među kojima je i Omerbašića džamija.

Nalazi na stotinjak metara od ulaza u Stari grad. Izgradio ju je Omer-baša, barski trgovac i plemić, sa svoja tri sina 1662. godine.  Po predanju, džamija je nastala pošto se Omer-baša, jer se akšam približavao, a nije mogao stići do ulaza u tvrđavu, zarekao da će na mjestu na kome se nađe kad počne namaz, sagraditi džamiju. Zanimljivo je da su džamiju neprekidno 153 godine (1805-1958) vodili alimi iz porodice Ibrišimović. 

U njezinom haremu pronašli smo i stare nišane. Među njima  i jedan sa Davidovom zvijezdom pa se pretpostavlja da je riječ o Jevreju koji je živio u Baru, ali je ukopan zajedno s muslimanima, što nudi predivnu sliku stoljetnog zajedništva na ovim prosotrima.

qwe

Biser arhitekture

U blizini Omerbašića džamije nalazi se i turbe Hasan-dede (derviš Hasana), sagrađeno 1612. godine, površine 8x8 metara, kvadratne je osnove sa kupolom koja izranja direktno iz krova. U njemu se nalaze mezar, pokriven zelenim pokrivačem, i dervišskom ahmedijom, starom 350 godina. Živio je krajem 16. i početkom 17. stoljeća i pripadao je tzv. turkmenskim kzlbašama.

U blizini je i Škanjevića džamija s munarom Ali-Age Hasećija. Džamiju je izgradila znamenita porodica Škanjević, jedna od najuticajnijih i najbogatijih u turskom plemstvu Bara. Inače, na tom mjestu je u 17. stoljeću je bila tekija, a džamiju je sredinom 18. stoljeća obnovio Ahmet-beg Škanijević. Munara   sagrađena uz Škanjevića džamiju, predstavlja jedan je najvrijednijih arhitektonskih bisera jadranskog primorja.

Jedinstvena je na ovim prostorima, jer je u potpunosti načinjena od klesanog kamena, ne rezanog. Obnovila ju je, kao i ostale sadržaje uz džamiju, porodica Šabović. Prelijepo uređen harem džamije usitinu okrepljuje dušu putnika. Nedaleko od Starog Grada je i podgradska džamija.

U samim zidinama Starog Grada se krije bogastvo kulturno-historijske baštine Crne Gore. Njega pohode turisti iz cijelog svijeta. Tu se mogu vidjeti ostaci kompleksa franjevačkog manastira sv. Nikola izgrađena u 13. stoljeću. Manastir je, navodi se na informatinoj tabli, 1595 pretvoren u Muratovu džamiju koja je poslije više od tri stoljeća porušena 1912. godine u navodnoj eksploziji baruta. Naravno, ostaje dilema zašto na ploči nije naglašeno da su to i ostaci Muratove džamije, koja je tu stajala skoro stotinama godina, ali to pitanja ostaviti drugima.

Tu su i ostaci katedrale svetog Đorđa iz 12. stoljeća koja je izgrađena na temeljima crve sv. Teodora, a nakon turskih osvajanja 1649. Pretvorena je u Sultan Ahmedovu džamiju koja je, kao i Muratova džamija, uništena, ali nešto ranije 1881. godine. U okviru zidina se mogu naći i stari napisi ispisani arapskim pismom.

8

Braća druge vjere

Područje Bara, kao uostalom i veći dio Crne Gore, specifično je po tome što su se na njemu stoljećima preplitali politički, kulturni i vjerski uticaji Istoka i Zapada. Pa, ipak, za razliku od nekih drugih područja gdje je dolazak moćnog osvajača značio i potiranje svih kulturnih dostignuća pokorenog stanovništva Bar je imao tu sreću da su sve velike civilizacije koje su gospodarile njime nastavljale da dijelom baštine i kulturna dostignuća svojih prethodnika, piše Osman Grgurević, opisijući običaje muslimana u Baru.

Na savremeni kulturni identitet muslimana ovog kraja, pa i Bošnjaka, i pogotovo na običaje kako jednu od najvažnijih etnoloških osobina presudan uticaj je imala islamizacija. Za razliku od nekih drugih krajeva Crne Gore islamizacija u Baru nije poremetila međuljudske odnose.

- Ima primjera da je dio porodice primio islam, dok je drugi dio zadržao katoličku ili pravoslavnu vjeru, ali su njihovi potomci i do dan danas zadržali svijest o zajedničkom porijeklu i jedni drugima ukazuju najviše počasti na svadbama, sahranama i slavama. Vjerska i nacionalna tolerancija i skladan suživot u Baru manifestuju se kroz sličnost običaja naroda koji u njemu žive. Uprkos činjenici da duže od tri vijeka barski Muslimani egzistiraju kao poseban etnički element, te da su poslije islamizacije običaji poprimili orijentalna obilježja, pogotovo oni vezani za vjerske praznike, u velikom broju običaja očuvali su se preislamski korijeni. Običaji vezani za muslimanske vjerske praznike znatno su izmjenili način života Muslimana, ali su njihova hrišćanska braća, rođaci i komšije uvjek poštovali njihovo vjersko opredjeljenje iskazano kroz običaje. To poštovanje rođaka druge vjere ide dotle da jedni drugima nose bajrak na svadbi i spuštaju umrle u grob ukoliko im to po stepenu srodnosti pripada – napisao je Grgurević.

Zbog svega, Bar je u sebi nakupio toliko ljepote, nadahnute historijom i kulturnom baštinom, da ga jednostavno morate posjetiti.

 

(Izvor: INS)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top