Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini i dalje traje. Iako je najveći broj migranata u prolazu kroz našu državu, vrijeme koje ovdje provode za većinu njih sa sobom nosi i neuslovne životne okolnosti. Spavanje u parku, kupanje u Miljacki.
Autobuska stanica u Sarajevu. Peron 11. Nadaju se sretan - oni koji traže bolji život u zemljama zapadne Europe. Mnogi sa djecom. Planiraju do odredišta doći preko Bihaća, gdje će preći granicu sa susjednom Hrvatskom, i to je tek još jedan korak. A dalek put već je iza njih.
"Došli smo preko Turske, Grčke, Albanije, do Crne Gore, a zatim u Bosnu. Ljudi u Bosni su odlični. Sada idemo u Bihać. Nakon Bihaća, na granicu Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Nadamo se onda u Zagreb, u Sloveniju i potom, ako Bog da, u Francusku. (Plašite li se policije?) Sa policijom u Bosni i Hercegovini nismo imali problema. Ali u Hrvatskoj da. Velikih problema", priča Abu Bakr, migrant iz Libije.
Velike probleme imaju i oni koji ostaju. Bez uvjeta za osnovne higijenske potrebe, snalaze se kako znaju. Grupa migranata iz Pakistana, ni jedan stariji od 22 godine, kažu kako su iza sebe ostavili cijeli život. Neki su studirali, drugi radili kao vozači i poljoprivrednici. Preći tek mali dio puta, kažu, nije bilo jednostavno, ali ni jeftino.
"(Kuda ste došli?) Preko Pakistana u Iran, pa Turska, odatle u Makedoniju, pa Srbija i Bosna i Hercegovina. (Jeste li imali problema?) Imali smo probleme, neke male, neke veće. 15 ljudi se vozilo u jednom autu. Znate šta je gepek? Troje-četvero ljudi se vozilo u gepeku. Neki veliki, neki mali problemi", kaže Arikim, migrant iz Pakistana.
Iako spavaju u parku pod otvorenim nebom, u Sarajevu će se, kažu, zadržati još koji dan. A pored ovog prizora sarajevskom Darivom prolaze ljudi koji subotu provode u šetnji. Prizori koje zatiču, kažu podsjećaju ih na iskustvo bosanskohercegovačkog naroda, ali govore i o neodgovornosti bh. vlasti.
