Radujte se Kur’anu: Lijep život

islam
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, nagradit ćemo ih na najljepši način za ono što su činili! (en-Nahl, 97)

 

  Onome ko čini dobro – tj. dobra djela, a dobra djela su samo ona koja su učinjena u ime Allaha i radi Njegovog zadovoljstva; djela u kojima nema strasti niti pretvaranja, a strast (heva) je ono što je vezano za nefs (nisku dušu, ego, jastvo), a pretvaranje (rijaluk) je ono što je vezano za stvorenja; bio muškarac ili žena – Naglašena je i svaka žena vjernica kako neko ne bi pomislio da je riječ o specifikaciji muškaraca. Znači, obećanje koje će uslijediti odnosi se jednako i na muškarce i na žene; a vjenik je – jer djela nevjernika nemaju vrijednost i oni neće imati nagradu. Najviše što ih može zadesiti za njihova djela jeste određeno olakšanje kazne. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Uzvišeni Allah će narediti da darežljivog nevjernika stave u Džehennem, a potom će meleku čuvaru Džehennema reći: ‘Kažnjavaj ga, ali mu olakšavaj kaznu shodno njegovoj darežljivosti koju je činio na dunjaluku!’ ” Ovako se navodi u Semerkandijevom tefsiru. Pojačanje ovog hadisa nalazimo u predaji vezanoj za Mi’radž, u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao u vatri jednog čovjeka koji se nalazi u izvjesnoj bašči i koga vatra ne dotiče. Džibril je tada rekao: ”Ovo je Hatem-i Tajj. Allah je od njega otklonio džehennemsku kaznu zbog njegove prevelike darežljivosti.” Ta predaja se nalazi u knjizi Enisu l-vahde;

            Mi ćemo dati da proživi lijep život –na dunjaluku. Ako bude bogat, stvar je jasna, a ako bude siromašan, proživjet će lijep život uz skromnost i zadovoljstvo sa onim što mu je određeno i uz očekivanje velike nagrade na Ahiretu. Postač provodi lijepo vrijeme tokom dana, jer očekuje užitke tokom noći. Kada je riječ o nevjerniku, ako bude siromašan, svakako mu život na dunjaluku nije lijep, a ako bude bogat, pohlepa i propuštene prilike za uvećanje bogatstva ga neće napuštati te tako neće imati lijep život;

 i, doista, nagradit ćemo ih na najljepši način za ono što su činili!  – na Ahiretu. To će biti nagrade posebne za njih, za ono dobra djela koja su činili. Izraz ”najljepši način” označava potpunu ljepotu nagrađivanja.

Sufi išaret

            U djelu et-Te’vilatu n-Nedžmijje se navodi: ”Pod muškarcem se misli na srce,  a pod ženom na nefs. Dobra djela nefsa su sprovođenje šerijata kroz bogobojazbost i iskrenost u tarikatu kroz čišćenje pokuđenih svojstava i akcija. Dobra djela srca su potpuno usmjeravanje Allahu u nalaženju Njega i okretanje od svega mimo Njega kako bi se očistilo za ukrašavanje Allahovim svojstvima i ukrasilo Njegovim ahlakom. Pod riječima: Mi ćemo dati da proživi lijep život ukazuje se na oživljenje srca i nefsa lijepim životom u onom obimu koliko čine dobra djela. Oživljenje nefsa lijepim životom predstavlja njegovu čistoću ukrašenom duhovnim lijepim ahlakom, smirenost u spominjanju Allaha i vraćanje Gospodaru zadovoljnim, a oživljenje srca lijepim životom predstavlja njegovo ukrašavanje Allahovim ahlakom i neutralisanje vlastitog sopstva u Njegovom opstojanju, živeći uz pomoć Njegovog života, čist od prljavštima dualizma, jer je Allah lijep i čist od prljavih svojstava, pa i ne prima osim onog što je lijepo i čisto.

            Potom, trebaš znati da dobra djela nastaju shodno iskrenosti robova u njihovom odnosu prema Allahu i spremnost da prihvate Njegov fejz (izljev manifestacija), pa njihov život postaje lijepim tako što ih Allah oživi Sobom;

 i, doista, nagradit ćemo ih na naljepši način za ono što su činili! – na Ahiretu, svakog od njih potpunije od onoga što su mogli naslutiti, kao što Uzvišeni veli: Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati (en-Nisa, 40).”

            Jedan od drugova imama Ahmeda b. Hanbela ga je usnio nakon njegove smrti kako hoda šepureći se. Upitao ga je: ”Brate moj, kakv je to hod?” Ibn Hanbel je odgovorio: ”Hod hizmećara (na dunjaluku) u Kući mira (Džennetu)!” Potom je drug ponovo upitao: ”Šta je Allah s tobom uradio?” Ibn Hanbel je odgovorio: ”Oprostio mi je, podario mi zlatne nanule i rekao mi: ‘Ovo je nagrada za tvoje riječi da je Kur’an Allahov govor koji nije stvoren. Ahmede, idi gdje god hoćeš!’, pa sam ušao u Džennet. U njemu sam zatekao Sufjana es-Sevrija sa sva zelena krila kojima leti sa palme na palmu učeći ajet: Hvala Allahu koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džennetu nam mjesto darova, da se u njemu nastanjujemo gdje hoćemo (ez-Zumer, 74), pa sam ga upitao: ‘Šta je sa Abdulvahidom el-Verrakom?’ Rekao mi je: ‘U moru je od svijetla.’ Potom upitah: ‘Šta je sa Bišrom ibn el-harisom?’ Reče: ‘vah, vah! Ko ima sličan Bišru?! Ispred Veličanstvenog (el-Dželil) je, a uzvišeni el-Dželil mu govori: ‘Jedi, ti koji nisi jeo (na dunjaluku)! Pij, ti koji nisi pio! Uživaj, ti koji nisi uživao!’ ”

Pokornost i znanje

            Jedan od dobrih ljudi je sanjao šejha ebu Ishaka eš-Širazija nakon njegove smrti – na njemu bijelo odijelo, a na glavi mu kruna. Upitao ga je: ”Šta je ova bjelina?” ”Čast pokornosti”, odgovorio je: Potom je upitao: ”A kruna?” ”Veličanstvo znanja”, rekao je.

            Iz navedenog saznajemo da će onaj ko čini dobra djela za njih biti lijepo nagrađen i da je nagrada vezana za vrstu djela i da se razlikuje shodno čistoći stanja počinioca. Pametan čovjek žuri činiti dobra djela i strpljiv je na teškoćama pokornosti sve dok ne dođe Allahovo obećanje.

                                                             (Ruhu l-bejan, 5:77-79)

Izvor: