Home

Regionalni analitičari poručuju: Ovo bi mogla biti Pirova pobjeda Erdogana

16 Apr

Regionalni analitičari poručuju: Ovo bi mogla biti Pirova pobjeda Erdogana

U Turskoj je 51,3 posto građana glasalo za ustavne promjene o uvođenju predsjedničkog sistema u zemlji, preliminarni su podaci nakon prebrojanih 97 posto glasova.

Protiv izmjene ustava 48,6 posto glasača bilo je protiv izmjene Ustava.

Opozicija je negodovala poslije odluke Vrhovnog izbornog odbora da prizna kao važeće glasačke listiće koje nemaju službeni pečat biračkog mjesta, javila je agencija AFP.

U Turskoj je u nedjelju održan referendum o uvođenju predsjedničkog sistema vlasti, koji bi zamijenio parlamentarni, čime bi predsjednik Recep Tayyip Erdogan dobio šira ovlaštenja uz teoretsku mogućnost da ostane na vlasti do 2029. godine.

“Tektonski poremećaji”

Kenan Ešref Rašidagić, docent na međunarodnim odnosima Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i vanjskopolitički analitičar ocijenio je kako će usvajanje ustavnih promjena izazvati tektonske poremećaje u turskoj politici.

Kazao je da će politički sistem Turske biti potpuno redefiniran.

“Doći će do koncentracije vlasti u rukama jednog čovjeka, njemu će biti lakše vladati i to je nesporno”, kazao je Rašidagić i ocijenio da se tradicionalni centri moći koji postoje na svim razinama vlasti i svim strukturama – ovim referendumom potpuno čine beznačajnim.

Sagovornik Al Jazeere je naglasio da ovaj referendum nije proizveo onaj rezultat koji je predsjednik Erdogan očekivao, dodajući da ovako tijesna pobjeda ostavlja mogućnost izazivanja političke nestabilnosti u Turskoj u narednim danima.

Opozicija je već tražila ponovno brojanje većine glasova zbog sumnje u izborne rezultate.

“Ako se ta sumnja održi, ovako tanka pobjeda zapravo bi mogla biti Pirova pobjeda, jer bi mogla izazvati dodatnu političku nestabilnost”, kaže ovaj politički analitičar.

Ocijenio je da je Erdoganova AK partija očekivala najmanje 60 procenata glasova.

“U situaciji u kojoj su oni potpuno vladali medijskim i javnim prostorom, kada je opozicija šikanirana na sve moguće načine –u toj situaciji rezultat pola-pola, predstavlja u suštini jedan vrlo nepovoljan rezultat za AKP”.

Kada su u pitanju budući odnosi sa Rusijom, Rašidagić smatra da će se nakon referenduma oni nastavljati kretati uzlaznom putanjom.

“To je jedan partner koji zapravo ima vladu kakvu prepoznaju i predsjednik Erdogan i AKP, pogotovo poslije ovih izbora. To su dva lidera koji jako lako nađu zajednički jezik. Obojica su autokrate i što je najbitnije – Rusija i Turska, uglavnom, u većini unutrašnjih pitanja – od energije, saradnje na tržištu, uvoza-izvoza, jako su kompatibilne ekonomije tako da je tu potencijal za razvoj vrlo dobrih odnosa vrlo veliki”, ističe sagovornik Al Jazeere.

On smatra da će referendum definitivno utjecati nepovoljno na odnose sa Evropskom unijom, a da se ne očekuju nikakve promjene kada je u pitanju odnos prema zemljama regije.

Deficitarna demokratija

Boris Varga, vanjskopolitički komentator iz Novog Sada napominje da je rezultat referenduma “tijesan” i da treba vidjeti da li je glasanje bilo regularno.

On ističe da se u tranzicijskoj Turskoj radi o deficitarnoj demokratiji.

“Polupredsjednički sistem, kakav je u većini tranzicionih država od Balkana do Vladivostoka, ima svojih mana i prednosti, ali uglavnom sprečava potpunu uzurpaciju vlasti od strane jedne političke figure ili političke grupacije. Jak predsjednički sistem prijeti da Tursku vrati još dva koraka unazad u odnosu na demokratske reforme”, kaže Varga.

Ističe da ustavne promjene predstavljaju šansu i za bližu saradnju Moskve i Ankare: “Rusija podržava deficitarne demokratije u regionu i sve ono što Tursku udaljava od EU.”.

Prema njegovoj ocjeni, rezultat u urbanim sredinama Istanbula i Ankare govori da je da je legat Ataturka u Turskoj veoma jak, da građani te države cijene pluralnost i sistem koji su stekli, te da je to društvo duboko podijeljeno.

“Međutim, rezultat glasanja je poruka, prije svega Erdoganu, da je to mali procenat podrške za tako velike i značajne promjene političkog sistema. To može imati posljedice u produbljivanja unutrašnjih linija podjela u turskom društvu”, smatra Varga.

Podsjetio je da je Turska desetljećima bila primjer da u državama sa većinskim muslimanskim stanovništvom demokratija ne samo moguća, već i sasvim realna.

“Međutim, Erdogan je taj koji osluškuje prilike u okruženju, i u EU. Populisti su ozbiljna prijetnja Evropi, posebno Jugoistočnoj. Nije problem samo Erdogan, tu je Orban i Kačinski unutar Višegradske grupe. Na Balkanu su tu Gruevski, Vučić, Dodik…”, kaže Varga.

Dodao je da je Erdogan za promjenu političkog sistema izabrao pravi moment.

“Iako burno reaguje riječima, EU je uglavnom bespomoćna kada je u pitanju Turska. Erdogan tu drži moć po pitanju dogovora o izbjeglicama, Ankara je u NATO i potrebna je Zapadu u rješavanju sirijske krize. Turska je najveća evropska država sa najvećim brojem muslimana i ona je važan saveznik SAD-a i EU-a. Zapad neće napustiti Tursku zbog ovih unutrašnjih sistemskih promjena, iako bi dugoročno to moglo da se odrazi na process integracije Turske u EU”, zaključuje Varga.

Uspjeh referenduma

Ivan Ejub Kostić, direktor Balkanskog centra za Bliski istok, smatra da je u ovom trenutku najvažnije da je referendum ipak uspio.

“Jer, nažalost, tokom referendumske kampanje referendum je bio potpuno personalizovan. Glasovi koji su bili protiv ustavnih promjena su uspjeli da efikasno supstituišu priču o pitanjima koja su se ticala ustavnih promjena za prljavu kampanju protiv predsjednika Erdogana usljed čega smo nedeljama imali nevjerovatnu, sveprisutnu kampanju u kojoj se neprekidno govorilo samo o tome kako Turska bespovratno klizi u diktaturu i kako će Erdogan nakon referenduma postati nekakav novi sultan“, smatra Kostić.

Kako sada stvari stoje, ističe on, 51 posto birača glasalo je “za” ustavne promjene i samo na prvu loptu to može da izgleda kao nešto što je problematično, s obzirom da je to manji procenat nego što je sam Erdogan dobio na posljednjim predsjedničkim izborim.

“Međutim tu moramo da uzmemo u obzir dvije stvari. Prvo, moramo uzeti u obzir da je na ovom referendumu izlaznost bila značajno veća, čak za maltene 13 posto i drugo da je tokom kampanje za referendum došlo do opšte mobilizacije svih onih snaga kojima nije u interesu da Turska dalje ide putem stabilizacije i jačanja njenih kapaciteta. Kada to kažem tu naravno mislim na izuzetno negativnu ulogu zapadnih zemalja i njihovih medija koji su stvorili maltene psihotičnu atmosferu oko ovog referenduma, kao da se radi o biti ili ne biti za budućnost Turske“, objašnjava Kostić.

Siguran put demokratizacije

Smatra da je u ovom trenutku zaista najvažnije da je ustav prošao pa i sa ovakvom “tankom” većinom, jer će to omogućiti da Turska nastavi svoj siguran put demokratizacije i njenog razračunavanja sa malignim remiscentima sigurnost aparata.

“Mislim da ne bi trebalo miješati rezultate referenduma s pitanjem spoljne politike. Predložene ustavne promjene se tiču isključivo unutrašnjeg uređenja Turske, a ne spoljne politike. Turska je ozbiljna zemlja koja ima veoma stabilnu spoljnu politiku već dugi niz godina. Svakako, do određenih promjena je dolazilo posljednjih godina, ali kada o tome govorimo moramo da uzmemo u obzir da Turska graniči sa Sirijom u kojoj rat bjesni već godinama u nazad i u kome učestvuju, direktno ili indirektno, sve značajnije svjetske i regionalne sile, kao i da je sirijski sukob stavio Tursku pred velike izazove zbog rastućeg uticaja kurdskih terorista“, kaže on.

Mišljenja je, ipak, da bi neke stvari zaista morale da dođu na dnevni red.

“Prije svega mislim da bi bilo veoma značajno da Turska preispita svoje odnose sa pojedinim zemljama Evropske unije koje su se apsolutno nedopustivo ponašale tokom kampanje za refenrendum i direktno se miješale u unutrašnja politička pitanja Turske. Tu prije svega mislim na spoljnu politiku Njemačke koja sve snažnije pruža podršku onim kurdskim organizacijama koje su u Turskoj nedvosmisleno označene kao terorističke, kao i zatvaranje očiju pred masivnim djelovanjem gulenističkih organizacija u toj zemlji. Osim toga, mislim da je i krajnje vrijeme da Turska zaoštri pitanje oko izbjeglica i pitanje novčane pomoći koja je Evropa još odavno obećala a koju se konstantno oglušuje“, tvrdi Kostić.

Podijeljeno društvo

Politički analitičar iz Zagreba Žarko Puhovski smatra da se očekivalo da će biti mala razlika između onih koji su glasali za i onih koji su glasali protiv promjena jer je društvo u Turskoj jako podijeljeno.

On je mišljenja da će kriza vlasti u Turskoj ovim ishodom referenduma biti riješena, ali da neće biti riješena kriza društva.

“Kriza društva će biti zaoštrena jer se uvodi jedan sustav koji, s obzirom na, na žalost, nisku razinu demokratske kulture u Turskoj, ne može imati efekte kakve ima u SAD ili u Francuskoj za vrijeme De Gaullea, nego će imati efekt autoritarnosti, dakle, samovlasti jednog čovjeka i to za Tursku sa stajališta demokratije, po mom mišljenju, nije dobro“, navodi Puhovski.

Širi utjecaj

Što se tiče odnosa Turske sa drugim zemljama, mišljenja je da se odnos te zemlje sa Rusijom neće mijenjati, jer u toj zemlji vlada slična politička situacija.

“Ukoliko se dogovore kada je riječ o Siriji, Rusiji i Turskoj se unutrašnji problemi neće pokazivati kao prepreka. Isto važi za SAD. SAD će prihvatiti svaki autoritativni režima ako im budu dobri saveznici, a pitanje hoće li Turska biti saveznik. To ovisi o tomu, hoće li SAD isporučiti Fetullaha Gulena – čovjeka kojeg Turska smatra začetnikom nedavnog državnog udara. Što se tiče EU-a, njena budućnost zavisi od izbora u Francuskoj. Dogodili se da pobijedi Marin Le Pen, onda je veoma veoma lako moguće da se EU počne potpuno raspadati. U svakom slučaju, snage koje imaju tako autoritativnu programsku osnovu, kakvu ima Erdogan, jačaju u Evropi. Pobijedili su već u Poljskoj, Mađarskoj i veoma su jake u Francuskoj, pa čak i u Njemačkoj. Prema tome, ne može se baš reći da se Erdogan ponaša protivno onome što je danas praksa u značajnom dijelu EU-a“, navodi on.

Smatra da ishod referenduma neće imati utjecaja na zemlje iz regije. Pitanje je, po njemu, samo, hoće li se Erdogan sada pokazati kao saveznik Rusije, SAD-a ili Evropske unije.

“Najvjerovatnije da će on pokušati proširiti svoj utjecaj na države koje imaju značajan dio muslimanskog stanovništva, a koje su frustrirane dugim čekanjem na ulazak u EU“, zaključuje analitičar Puhovski.

 

(IZVOR: Al Jazeera)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top