Nedo Dimitrijevski iz Velesa, gradića u centralnom dijelu Makedonije, nije više mogao da izdrži očaj, bol i nemoć jer nije imao načina da pomogne svojim, teško oboljelim sinovima Risti (39) i Vlatku (36). Jednog dana otišao je u planinu i više se nikada nije vratio, srce mu je prepuklo zbog muke.
Od tada je sav teret i briga oko djece pao na nejaka pleća njihove ostarjele majke Lile. Ona svakodnevno gleda svoju bespomoćnu djecu kako venu. Pokušava, kada ima snage za to, da ih bar malo razveseli i raspoloži. Ali i njoj je snaga pri kraju, a boji se da će klonuti i duhom.
Nekada su bili sretni, veseli, puni optimizma i volje za životom, a danas su tužni i očajni. Zla sudbina se poigrala sa porodicom Dimitrijevski.
Tridesetdevetogodišnji Riste i tri godine mlađi Vlatko već četvrt vijeka su vezani za postelju. U istom uzrastu su dobili gotovo identičnu dijagnozu – cerebralna paraliza i ometenost u razvoju.
Iako šokirani ovim saznanjem, otac Nedo i majka Lila su se hrabro suočili sa jezivom stvarnošću i činjenicom da će do kraja života biti potrebni svojoj djeci.
Roditelji Riste i Vlatka sami su se, koliko su znali, mogli i umjeli borili sa bolešću svoje djece. Od nikoga nisu tražili pomoć. Sve do prije pet godina kada je Nedo, od tuge, iznenada preminuo.
Posljednjih meseci je odlazio u planinu da se isplače i na sav glas izvrišti, da mu bol iz duše izađe. Jednom je otišao i više se nije vratio. Pronašli su ga mrtvog u šumi. Srce nije izdržalo. Prepuklo je od bola. Od tada i počinju najveće muke za ostarjelu majku dvojice paralizovane braće.
- Teško mi je, užasno mi je teško i mučno da ne mogu to da vam opišem - počela je kroz plač Lila Dimitrievska da priča svoju tužnu priču reporterima Televizije 24.
Ova porodica od države dobija skromnu novčanu nadoknadu, ali novac ne stiže za sve. Što je još gore, umjesto majke, država je naznačila starijeg Ristu za staratelja mlađeg Vlatka, pa sada samo jedan od njih dobija novčanu pomoć.
Riste ga, kaže njihova majka, stalno smiruje govoreći mu: “Nemoj brate da se nerviraš, i mi ćemo jednog dana biti normalni ljudi“.
Ipak, obojica su svjesni da se život poigrao sa njima.
