Saburom se sačuvajmo lomljena tuđih srca

Koliko god strpljenje bila velika blagodat i nagrada, u istoj mjeri je nestrpljivost loša i ponižavajuća osobina.

Nestrpljiv i na najmanju poteškoću reaguje potpuno neumjesno. Na taj način dovodi u tešku situaciju i sebe i one oko sebe. Takvi se, u ovom savremenom životu stalnih poteškoća, u svakoj prilici žale i jadikuju. A često je većina onih koji ih nastoje utješiti, u još većim nevoljama od njih samih, ali oni čuvaju svoju smirenost strpljenjem i izdržljivošću, prenosi Akos.ba.

Vjernik koji ne posjeduje strpljenje, ne može se sačuvati od lomljenja tuđih srca, a to je propast. Vjernik nije osoba koja lomi srca, već osoba koja ih raduje. Nepokazivanje strpljenja u trenucima teškoće, te vrijeđanje ljudi i lomljenje njihovih srca, nije ponašanje u skladu sa naredbama Uzvišenog Gospodara, niti ima veze sa lijepim ahlakom našeg Poslanika, s.a.v.s.

U trenutku nevolje i poteškoće, nefs zapomaže a prokleti šejtan šapuće mnoge vesvese. Šapuće nam kako nismo zaslužili nevolje i poteškoće u koje smo zapali i trudi se da nas navede na neporkornost. Međutim, kada razmislimo o životu našeg Poslanika, s.a.v.s., odmah shvatamo koliko su takve misli neumjesne, jer je najodabraniji Allahov rob tokom svog života bio izložen mnogim nevoljama, problemima i tegobama.

I jedan ajet za kraj: „O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana, samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.“ (Zumer, 10)