Nekadašnji premijer, šef bh. diplomatije i član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić gostovao je na CNN-u kod Christiane Amanpour.
„ Veoma sam zabrinut u ovoj situaciji kada je bolje spriječiti, nego liječiti, a oni ponovo prijete upotrebom sile, nakon svega što se dogodilo u BiH, rekao je Silajdžić i dodao:
“Zato nam je potrebna hitna akcija da se Dejtonski sporazum vrati na pravi put. A trenutno to nije tako. Nadamo se da će američka administracija ovome posvećivati neprestanu pažnju”.
HARIS DODIKU NE VJERUJE
Na pitanje Amanpour – vjeruje li članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku kada kaže da ne želi nikakav konflikt, Silajdžić je kazao kako mu ne vjeruje.
„ Ne radi se ovdje samo o BiH, oni uznemiruju cijelu regiju. I ne samo on, već i Beograd i Moskva, koji stoje iza toga. To se trenutno dešava. I zato nam treba hitna pažnja onih koji ovdje mogu nešto poduzeti po tom pitanju „, ističe Silajdžić.
Na sceni je ponavljanje onoga što se desilo 1991. i 1992. godine, navodi, samo sada uz više osmijeha.
„ Agenda ostaje ista – a to je “velika Srbija”. Beogradski režim je bio i jeste glavni podstrekavač svega ovoga i njihova je ideologija “velika Srbija” – silom. To je problem cijele regije, ne samo BiH. I zbog toga je u opasnosti demokratija u cijeloj regiji.
Ne vjerujem im šta sada pričaju, jer su do prije nekoliko dana prijetili upotrebom sile. I samo kupuju vrijeme ili šta već, kako bi prebrodili situaciju.
Međunarodna zajednica jeste reagirala, ali je ta reakcija spora i sa svega nekoliko riječi. A nama je ovdje potrebna akcija, moramo zaštititi BiH i regiju od novog rata. Jer oni su za to spremni. Oni bi željeli da izađu iz BiH. I prijete. Šta da radimo? I zato nam je potrebno da se Dejtonski sporazum vrati na pravi put, jer on ne dozvoljava odcjepljenje i odvajanje – dodao je Silajdžić.
Navodi da im zato i jeste bilo potrebno podizanje tenzija i političko djelovanje, umjesto poštivanja zakona.
„ Jer misle da tako mogu postići nešto više. Situacija je opasna i međunarodna zajednica bi trebala reagovati. A američka administracija i mnogi ljudi tamo dobro znaju šta se ovdje dešava“ poručio je Silajdžić.
A, GDJE JE BISERA?
Iako Silajdžić nije rekao ništa bitno novo, dakle nešto nije već nije izrečeno o aktuelnoj krizi u Bosni i Hercegovini, sam njegov nastup na CNN-u je dovoljno politički važan čega su očito svjesni oni na čiji račun je adresirao optužbe za nastalu krizu. To se jasno vidi po tome koliko su velikosrpski megafoni iskazali nervozu i bijes zbog ovog nastupa.
Silajdžić se već dulji vremenski period drži po strani i istupa samo rijetkim prilikama. Tako da ga aktuelno bošnjačko vodstvo na čelu sa Bakirom Izetbegovićem jednostavno ignorira. Nije ga sigurno nazvao Izetbegović i zamolio da poduzme nešto kako bi preduprijedili krizu koja opasno klizi ka ratnom konfliktu. Dapače, Izetbegović u svojim javnim nastupima neizostavno okrivljuje Silajdžića za stagnaciju u Bosni i Hercegovini, te da je ova kriza započela prije petnaestak godina kada je odbijen famozni Aprilski paket. Tu tezu je ponovio nekoliko puta na tribinama u dijapsori. Koliko ovom tezom amnestira sebe i SDA, toliko amnestira i Milorada Dodika i Dragana Čovića koji su uz Sulejmana Tihića bili supotpisnici ovog sporazuma.
Dakle, jedini krivac za krizu u BiH, po Izetbegoviću, je Silajdžić.
Na stranu to što bi ovo što Silajdžić radi trebala raditi ministrica vanjskih poslova Bisera Turković, kad je Silajdžić obnašao njenu funkciju činio je to briljantno, Izetbegovićev egocentrizam je jedan od najvećih generatora političke krize. Prije svega krizu su omogućili kadrovi poput Bisere Turković, nesposobni a sujetni, jer su kao takvi prepustili inicijativu Dodiku koji, uzgred rečeno, ima trostruko veći radijus kretanja po diplomatskoj orbiti od Izetbegovića, odnosno njegovog pulena Šefika Džaferovića.
