Ničim izazvano,pijući kafu neko jutro,iz sehare sjećanja i lijepih uspomena, ispliva moj boravak u Skoplju, 1962.godine.
Gotovo da mogu osjetiti miris tog aprilskog jutra kada mi je majka otvorila vrata sobe i još onako pospanom rekla: “Zlato mamino,poziv za vojsku!“.Ustao sam i potrčao u hodnik do telefona,podigao slušalicu i shvatio da nije za mene,već za vojsku.
PIŠE: KENAN ALAGIĆ
Skoro da se i ne sjećam tih nekoliko dana do polaska,a već sam sjedio u trošnom,
na nekim mjestima ishrđanom vozu na relaciji