Velika Kladuša: Snijeg u proljeću i migranti u Bosni – nepozvani gosti

Svjedoci smo sve češćih migracijskih i izbjegličkih tokova u svijetu, kao i standardnih medijskih informacija o njima. No, da li zapravo znamo ko su ti ljudi? Odakle dolaze i kamo idu? Čemu se nadaju i kako žive?

 Zima. Hladnoća. Neizvjesnost. Neki su od pojmova koji opisuju stanje novopridošlih stanovnika na teritoriji BiH. Stojim na autobuskoj stanici Velika Kladuša i čekam autobus za Sarajevo. Gledam, već poznata lica, koja razočarano ulaze u autobus, dok druga puna nadanja iz nj izlaze.  Slično tako je i bilo tri dana prije kada sam tek došla u Kladušu, a sada, nakon izviđene situacije, javlja mi se moralna dilema da ih unaprijed zaustavim i razočaram istinom. Da će se isti, kao i većina prethodnika, vratiti nazad u taj bus za Sarajevo, osim možda pokradeniji za koju paru, mobitel ili dostojanstvo.

Svjedoci smo sve češćih migracijskih i izbjegličkih tokova u svijetu, kao i standardnih medijskih informacija o njima. No, da li zapravo znamo ko su ti ljudi? Odakle dolaze i kamo idu? Čemu se nadaju i kako žive?

Podstaknuta ovim pitanjima, uputila sam se na osmosatno putovanje za Veliku Kladušu kako bih dublje zavirila u njihove životne priče, jer ko još iz zabave ili pretjeranog euroljublja napušta dom i porodicu, pa pješice putuje mjesecima, a nerijetko i godinama, pod svim prirodnim (ne)pogodama? 


Posljednjih mjesec dana većina izbjegličkih migranata se nastanila u sami sjeverozapad države, velikokladušku općinu, zbog neposredne blizine državne granice sa Republikom Hrvatskom. Stoga me nije začudilo ni to što sam poluprazan autobus iz Sarajeva, dijelila sa stranim državljanima iz Libije, Tunisa i Alžira. 

velika kladusa.jpg