Ovako je pjesma išla: “Proljeće je došlo u martu mjesecu, ja s prozora sada gledam tuđu djecu, igraju se djeca, igre razne, a u mene suze teku kao kiša”. Eto, to sam ti upamtio, dalje nisam mogao, nego samo to.
Ostao u Srebrenici
Ovo je dio pisma koje je rahmetli Rifet Hrustanović poslao svom sinu Ahmedu ef. Hrustanoviću 25. septembra 1994. iz Srebrenice u Tuzlu. Dva dana prije Ahmedovog osmog rođendana.
Ahmed je posljednji put oca vidio u aprilu 1993. godine, kada on, majka, sestra i brat odlaze u Tuzlu na siguran teritorij. Otac Rifet ostaje u Srebrenici. Ubijen je u Kravici. Pronađen je u tri sekundarne grobnice. Ukopan je 2012.
- Redovno nam je slao pisma od 1993. do 1995. godine. Pisma smo sačuvali i to je velika uspomena, trag vremena, sjećanje na genocid, stradanja - priča Hrustanović za ”Avaz”.
On je danas imam u Srebrenici. Kaže da je njegova majka čuvala pisma.
- Majka je to čuvala kao oči u glavi. A povremeno ih je uzimala, kada bi htjela da se ispriča s njima. Ja sam to prije čitao, ali u posljednje vrijeme pomalo me bilo strah. Uvijek mi se oči napune suzama - govori drhtavim glasom Ahmed.
Jedine uspomene
Sada je jedine uspomene na oca odlučio podijeliti s ljudima.
- Hoću da se zna da postoje svjedočanstva kakve golgote su prošli naši očevi, majke odnosno Srebreničani nad kojima je počinjen genocid. I da sutra moja djeca, unuci, znaju šta se ovdje događalo - kaže Hrustanović na kraju.