13 Jun

Šta se događa kada je strah veći od ljubavi?

U životu se ostvaruju samo dvije stvari, prva, ona koju najviše želite i druga, ona koje se najviše bojite! 

Kada mi je ova rečenica odzvonila u glavi, istog trenutka me je asocirala na čistu istinu. Hajde, razmislite… Zar niste i vi svjedočili ostvarenju nekih svojih najvećih želja, koje ste priželjkivali svakim atomom svog bića? A da li ste svjedočili da vam se ostvarilo baš ono čega ste se pribojavali, i u sebi tiho šaputali “samo da se ne dogodi to, samo da se ne dogodi to”, a rezultat je uvijek bio isti – dogodilo se TO.

TO je ono nešto što nas parališe, što nam ne dozvoljava da rasterećeno živimo ovaj život samo sa svojim željama. Ponekad mi se čini da je TO balans života. Kao što magnet ima dva pola, tako su želja i strah odraz cikličnosti života, zar ne?

Negdje sam pročitala da postoje dvije vrste straha. Onaj koji nas parališe i koji nas uvjerava da nismo dovoljno dobri i onaj drugi, koji nas upozorava. Prvi je proistekao iz ličnih loših uvjerenja, a drugi iz mudrosti i znanja. Prvi nas navodi da odustanemo, a drugi nas vodi uprkos preprekama.

Svjedočila sam krahu mnogih ljubavi koje su se ugasile kao posljedica straha koji je preuzimao vodstvo nad ljubavlju. Međutim, nisam mogla, a da se ne zapitam šta se dešava kada je strah veći od ljubavi.

Da ovaj fenomen nije samo nekakav mit o kojem svi pričaju, koji se poput ružišastog oblaka raspline u trenutku, svjedoče i mnoge knjige, najljepše pjesme, ekranizovana djela, ali i one žive priče mojih poznanika, koje su tu samo da nas podsjete da vrijeme ne mijenja probleme koje ljudi imaju kroz vjekove, već samo mijenja pogled na njih. Danas, kada živimo u eri u kojoj nemamo više vremena ni za taj jedan čuveni klik, danas, okrećemo glavu i gubimo ljubav u ime straha.

Površni odnos kao odbrana

Kako ćete prepoznati posljedice nesvjesnog straha od bliskosti i vezivanja? Po tome što ćete izbjegavati bliskost. Bit ćete u odnosu tek katkad, rijetko, i u malim količinama. Taman, dovoljno da vas milina i lijepo osjećanje povezanosti ne preplave i ne obuzmu. Nećete se previše zalagati da saznate sve o osobi za koju se možete vezati, nećete telefonirati, pitati, brinuti, voljeti. Ovakav odnos je sam po sebi površan i ne može da zadovolji suštinske želje nijednog od partnera. Time što osobe koje se boje ljubavi izbjegavaju da vole, one zapravo lišavaju sebe mogućnosti da zaista budu voljene od strane drugih. Izbjegavanje da vole drugu osobu vodi u usamljenost, melanholiju, letargiju, nezainteresovanost, nezadovoljstvo, pa čak i alkohol i depresiju.

Strah od gubitka sebe

Pored straha da zavole drugo biće, i da ga puste u svoj život, pravdaju drugim strahom da će im bliskost i veza zapravo oduzeti identitet, socijalni integritet i da će njihovo “ja” biti sputano i ugroženo. Ovo je najčešće iracionalan strah kojim se osobe služe kako bi opravdale izbjegavanje da se suoče sami sa sobom.

I za kraj, šta se dešava kada je strah veći od ljubavi?

Odgovor je – gubite priliku da volite, a to je prilika koja se u životu ne pruža toliko često! 

Kao što kaže Andrić:

Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri.


 

(lepotaizdravlje.rs/Cazin.NET)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top