Home

Svetlana Kitić: U mojim memoarima bit će mnogo poslastica

04 Jul

Svetlana Kitić: U mojim memoarima bit će mnogo poslastica

Prošla je sve.

Život je nije mazio, a za svoju slavu i mjesto pod suncem izborila se isključivo sama. Zahvaljujući talentu za rukomet, koji je još davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća uočio profesor Branko Dešić u Tuzli, popularna Svetlana Ceca Kitić kročila je na veliku scenu.

Preko rodne Tuzle i Beograda obišla je cijeli svijet. Godine 2010. proglašena je najuspješnijom svjetskom rukometašicom svih vremena i kaže da joj je ta nagrada najdraža. Najveći uspon imala je u beogradskom Radničkom, klubu koji danas ne postoji.

Najveća radost

"Zbog toga sam veoma nesretna. Radničkog više nema. Inače, živim laganim životom, imam svoju sportsku penzijicu i najviše vremena provodim sa prijateljima i djecom. Uglavnom se odmaram, uživam, sebi sam tako napravila da baš i nemam mnogo obaveza" ,kaže nam Kitić.

Igračku karijeru okončala je 2011. u matičnom Jedinstvu iz Tuzle u 46. godini. Potom je dvije godine obavljala direktorsku funkciju na čelu ženske rukometne reprezentacije BiH, a onda se ponovo reaktivirala i igrala za Radnički. Danas i nije previše vezana za rukomet.

"Živim s djecom i ona su moja najveća radost. Jedino što me trenutno opterećuje jeste kredit u "švicarcima". To mi je glavna okupacija. Što se tiče rukometa, on mi je podario sve. Nisam ni sanjala da ću postati najbolja na svijetu.

Rukomet mi je donio predivna iskustva, putovanja, prijatelje i sve što ide uz to. Nisam osoba koja, recimo, precizno pamti neke detalje s utakmica. Više pamtim neke sporedne stvari. Kada bih se ponovo rodila, opet bih izabrala rukomet" ,kaže Svetlana.

Puna energije

Iz rodne Tuzle je, nakon angažmana u Rukometnom savezu Bosne i Hercegovine i Jedinstvu, otišla 2007. godine i, kako kaže, ponovo se pronašla u Beogradu. O svom privatnom životu i prošlosti nije željela mnogo govoriti. Kaže da gleda samo naprijed i da se ne osvrće nazad.

Ipak, nešto od toga planira otkriti i javnosti. Prije nekoliko godina Kitić je imala promociju knjige u Srbiji i BiH, a kaže da će opet sjesti za stol kako bi napisala memoare.

"Životu se radujem, puna sam elana i energije. Planiram da živim 100 godina pa ću za nekih petnaestak početi ponovo da pišem. Mene ljudi uglavnom poznaju kao sportistu i rukometašicu.

Malo ko me zna kao pravu osobu, jer me uglavnom svi vežu za rukomet. Zbog toga će u mojim memoarima biti najviše privatnih bilješki, poslastica, detalja i stvari koje nemaju veze s rukometom. Tako sam odlučila i, kada dođe vrijeme, polako ću početi pripreme" ,rekla je Ceca.

Teška situacija

Kitić se odavno povukla iz rukometa i neke druge stvari je stavila kao prioritet. Ipak, povremeno pogleda neku utakmicu.

"Nisam previše upućena u rukometna zbivanja. Znam da je situacija u rukometu veoma teška, pogotovo u BiH, ali vidim da ima nekih pomaka u organizaciji, kada je riječ o muškom rukometu.

Voljela bih da tako bude i u ženskom, jer ja sam Tuzlanka i igrala sam dugo za Jedinstvo. Imam kontakte sa svojim prijateljima i rodbinom iz Tuzle"  ,ističe Kitić.

1984.

godine Kitić je s reprezentacijom bivše Jugoslavije osvojila zlatnu olimpijsku medalju u Los Anđelesu.

 

(Izvor:Avaz.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top