Od nekada jedne od najperspektivnijih regija u Bosni i Hercegovini, Krajina ili Unsko-sanski kanton, nekadašnji Bihaćki okrug doveden je na rub ekonomske propasti i socijalne krize. Poltika je rovarila punih 20 godina, crpeći i pljačkajući krajiške resurse čiji su se benefiti slijevali u privatne džepove mlađahnih politčkih kadrova, većinom SDA stranke.
I kao da sve to nije bilo dovoljno, pa su se Krajini morali "uvaliti" još migranti kako bi je dokrajčili. Otjerali sve što valja iz Krajine, a uvezli joj sve što nevalja na Istoku. Budimo realni, novinari su se niz puta uvjerili u sav ološ koja je prisutna među migrantima, a čast pojedincima kojih je na prste. Slučajevi pijanih migranata koji su viđeni po gradu kako hodaju ili se svađaju po ugostiteljskim objekima je masa. Ali centralna vlast u Sarajevu to ne želi da čuje i uopće je to ne zanima. Njima je najbitnije da su se rješili migranata i da su rahat krenuli u ovogodišnju turističku sezonu. Ko je kriv? Pa oni koji su na vlasti naravno. Nema tu opravdanja. Što god da kažu, pa čak i ona Novalićeve milion puta ponovljena izreka "Uvijek ima načina" koja je postala predmet ismijavanja na društvenim mrežama ne može umiriti Krajišnike sada kao što ih nije mogla umiriti ni nakon rata kada su tražili odgovore na pitanje "Zašto im je uvaljen Fikret Abdić koji je iz Sarajeva došao u opkoljeni Bihaćki okrug".
Daj Sarajevu bogate Turke i Arape, a Krajini pošalji siromašne i problematične migrante sa Istoka. Pa nije Krajina Njemačka da se može s tim nositi. Ima Krajina svojih problema koji je guše već desetljećima, a sad joj Sarajevo još uvali migrante.
Igra je pročitana. Neko još na to sve dodatno želi pokupiti političke bodove i tik pred izbornu kampanju rješiti migrante. Kantonalna vlast ako je pametna, skonta će da je njeni PR-ovi pogrešno savjetuju, namjerno ili nenamjerno, i gledaće da se migranata rješi što prije, jer će u suprotnom to biti još jedan VELIKI MINUS za njih i dodatni motiv glasačima da je kazne u oktobru.
Izmjestite ih u Sanski Most na napuštena područja gdje su živjeli Bošnjaci koji su otišli trbuhom za kruhom ili u prazne hale nekadašnjih sanskih privrednih giganata koji preko dvije decenije čekaju bolju budućnost.
Dakle, uvijek ima načina samo ako se hoće!
