Tuga je restart previranja duše i stepenik približavanja Gospodaru

Depresija je, zapravo, dno osjećanja duše.

Depresija, najčešća bolest današnjice, bolest psihe, duha i duše, nepoznata u Islamu i vjernicima, je jedna od bolesti koja konvencionalnu medicinu prikiva uz zid nemoći pokazujući limit nauke koja se brine o zdravlju čovjeka.

Medicina ne priznaje da čovjek pored tijela ima dušu, već čovjeka vrednuje kao, recimo, kompjutor koji, kada crkne ili se isključi iz struje, više ne fracara i njegovi se dijelovi mogu upotrijebiti kao rezervni dijelovi (presađivanje organa) za druge kompjutere.

Iako medicina ne prihvata činjenicu da čovjek ima “ono duhovno” u sebi - dušu, ipak bolesti psihe, duha i duše liječi sa hemijom, tj. sa materijom; različitim sedativima i tabletama za smirenje i za spavanje koje negativno utiču na psihofizičku motoriku i na sveukupno stanje oboljelih, stvarajući od njih ovisnike i dozivotne farmaceutske pokusne kuniće.

U svrhu ovoga, rodila se u okrilju medicine, posebna “nauka” - psihijatrija, koja ima za cilj da punim šakama tableta i hemijskih otrova zatrpa trbuhe oboljelih što na kraju završava sa ubistvima ili samoubistvima ili kupnjom štrika za tavansku gredu u najbližem marketu.

Islam poznaje tugu kao vanredno stanje psihičkih previranja unutar duše vjernika koja je usko povezana ili upućuje na čeznju i žudnju za blizinom i za Milošću Onoga Ko ju je stvorio.

Ova psihička previranja mogu biti uzrokovana činjenjem onoga što je duši u suštini strano: nepokornost Gospodaru i udaljavanje od onoga sto joj je njen Stvoritelj odredio ili zabranio, na udaljavanje od Izvora. Ovakva duša je podložna nasrtajima Šejtana i džina a njena bolest se odražava i na tijelo u koje je odjevena.

Depresija je, zapravo, dno osjećanja duše i sporohodna brzina motorike tijela u kojem je zatvorena i čijim je nagonima izložena kao što su strasti i samoljublje, oholost ili umišljenost, nezahvalnost, mržnja, nepokornost itd. Tuga je restart previranja duše i stepenik približavanja Gospodaru bilo tevbom - pokajanjem ili učestalijim zikrom i ibadetom svome Stvoritelju pa iza tuge dolazi do olakšanja i preporoda duše koja ne gubi nadu u Allahovu Milost i na povratak svome Izvoru.

Zar Jakub a.s. nije izustio: ‎قَالَ إِنَّمَا أَشْكُو بَثِّي وَحُزْنِي إِلَى اللَّهِ وَأَعْلَمُ مِنَ اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate" – reče on.

Depresija je suprotna kur’anskoj poruci vjernicima iz sure Zumer: ‎قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv."

 

Fuad Abdulah Seferagić